Izmjene Zakona o trgovini ne bi trebale donijeti samo zabranu rada nedjeljom, već i ograničenje rada trgovina najdulje do 21 sat, piše Novi list te dodaje kako bi po istom prijedlogu izmjena prodavaonice mogle raditi ujutro od šest sati.
Prema važećim zakonskim odredbama trgovac samostalno određuje radno vrijeme prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo, uzimajući u obzir potrebe kupaca, broj radnika zaposlenih u prodavaonici i poštivanje njihovih prava prema zakonima i kolektivnim ugovorima.
Tako su dosad maloprodajni lanci imali trgovine koje su radile i do 23 sata, dok su trgovački centri radili do 22. No, prema novom zakonu to više neće biti moguće. Također, propisano radno vrijeme morat će poštovati i oni na koje se zabrana rada nedjeljom ne odnosi, dakle i trgovci koji će moći raditi svaku nedjelju u godini, a ne samo 16 izabranih nedjelja.
Tko su izuzeci?
Vlada je odlučila da se zabrana rada nedjeljom neće odnositi na prodajne objekte na kolodvorima, zračnim i trajektnim lukama, brodovima, zrakoplovima i trajektima za prijevoz osoba i vozila, benzinskim postajama i pratećim uslužnim objektima na cestama. Nedjeljom će moći raditi i prodavaonice u bolnicama i hotelima, prodavaonice u prostorima vjerskih i kulturnih ustanova te prostorima koji su proglašeni zaštićenim područjem prirode u skladu s posebnim propisima, ali i oni koji se bave otkupom primarnih poljoprivrednih proizvoda, te koji svoje proizvode prodaju na tržnicama na veliko i malo.
Vlada izuzetke pravda nužnosti za opskrbom stanovništva te činjenicom da neki uobičajeno rade nedjeljom zbog specifičnosti svojih potrošača. Poziva se na Zakon o radu i usporedbe s europskim zemljama, a za poljoprivrednike na činjenicu da značajno ovise o agroklimatskim uvjetima. Nekog posebnog pojašnjenja za vjerske prostore, navodi Novi list, nema iako se to može povezati s činjenicom da ih više ljudi posjećuje nedjeljom.
Radno vrijeme
Vlada navodi i to da “ekonomska znanost ukazuje da su četiri osnovna čimbenika koja utječu na potrošnju: dohodak potrošača, cijene roba i usluga i ukus potrošača”.
– Radno vrijeme trgovina nikada se nije pojavilo kao čimbenik koji bi mogao utjecati na osobnu potrošnju. Realna potrošnja je stabilna funkcija realnog raspoloživog dohotka. Pojedinci temelje svoju potrošnju na dohotku te je stoga privid da se gospodarska aktivnost povećava produženjem radnog vremena – obrazložili su iz Vlade.
