TRADICIJA

Znate li iz koje godine datira prvi zapis kojim se spominje kićenje drvca u Podravini?

Kako bi korisnicima svih uzrasta približili običaje i atmosferu, djelatnici Muzeja grada Koprivnice u suradnji s koprivničkim školama te klubovima za starije osobe i ove godine organiziraju radionice izrade božićnih ukrasa na tradicijski način.

09:33h
0

U ciklusu godišnjih običaja, Božić i Božićni blagdani zauzimaju posebno istaknuto mjesto kako zbog obilja običaja, vjerovanja i praksi tako i zbog važnosti onoga što se njima obilježava. Božićno razdoblje započinje tijekom četiri tjedna Došašća kada traju pripreme za Isusovo rođenje.

Posebno važno obilježje Božića je ukrašavanje domova svježim zelenilom koje je nesumnjivo ostatak pretkršćanskih kultova i tradicija. U hrvatskim krajevima osobito je raširen i do danas sačuvan običaj ukrašavanja stola ili prozora žitom koje se sije na blagdan svete Barbare, 4. prosinca ili svete Lucije, 13. prosinca, a u kući ostaje do Bogojavljenja, 6. siječnja kada ga iznose i daju blagu. Prema njegovoj bujnosti i zelenilu predviđa se rodnost žita u polju u čemu prepoznajemo još jedan arhaični magijski postupak za poticanje plodnosti u narednoj godini. Za razliku od žita, običaj unošenja i ukrašavanja božićnog drvca ima kršćansku podlogu, a prvi se puta vjerojatno pojavio u pokrajini Alsace već u srednjem vijeku, kada je u okviru tada uobičajenih prikazanja predstavljalo rajsko drvo čiji plodovi su uzrokovali Adamov pad.

Bilo je to zimzeleno drvo – jela ili smreka, ukrašeno jabukama. Ukrašavanje zimzelenog božićnog drvca osobito popularnim postaje tijekom devetnaestog stoljeća u njemačkim područjima iz kojih se prenosi na Austriju i dakako Hrvatsku i to ponajprije u gradove, dok se u seoskim sredinama pojavljuje tek koncem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća.

Najstariji zapis u kojem se spominje kićenje drvca na području Podravine je onaj Rudolfa Horvata, objavljen u Zborniku za narodni život i običaje 1896. godine, a opisuje običaje u Koprivnici: “… iza večere pravi se božićno drvo, t. zv. “božić”. Nad sredinom stola metne se za “tram”. Za grančice bora privezuje se svakojako voće: jabuke, kruške, šljive, orasi i lešnjaci, pozlaćeni i posrebrenjeni pjenicama. Iz papira prave košarice i lampaše, pa u njih meću orahe i jabučice, ovo privezuju također koncem za grančice bora. Sav bor opletu lančićima, napravljenim od papira. Svaka i najsiromašnija kuća mora u sobi imati bor i na njemu voće preko božićnih blagdana.” Iz navedenog je vidljivo kako se radi o ukrasima izrađenim od materijala dostupnih u svakom domaćinstvu, a njihova uloga bila je unošenje svečanog ugođaja u dom.

Osobito zanimljivi bili su djeci, što i nije čudno budući da su u vrijeme česte oskudice i slabe prehrane crvene jabuke božićnice, sušeno voće i medenjaci predstavljali svakom djetetu željnom slatkiša pravo veselje, a odraslima mogućnost opuštanja od svakodnevnih briga i uživanja u obiteljskom okruženju i toplini doma. Kako bi korisnicima svih uzrasta približili upravo te običaje i atmosferu, djelatnici Muzeja grada Koprivnice u suradnji s koprivničkim školama te klubovima za starije osobe i ove godine organiziraju radionice izrade božićnih ukrasa na tradicijski način. Tijekom radionica izrađivat će se cvijeće od krep papira, ukrasi od slame, perja, vune i bučinih koštica, a naglasak će ovog puta biti na izradi kuglica od vune i pahuljica od srčike močvarne biljke sitine – „setinca“. Za sve zainteresirane korisnike koji neće biti obuhvaćeni navedenim radionicama zatvorenog tipa, Muzej će organizirati i one virtualne putem društvenih mreža.

Na taj način muzealci će i ove godine dati svoj doprinos čuvanju i prenošenju nematerijalne kulturne baštine Podravine, ali i podsjetiti na pravo značenje božićnih blagdana, a to je slavljenje novog života, važnost jačanja obiteljskih veza i međusobno poštovanje i uvažavanje.