Uz lokalnu cestu pokraj Gospića čoban je čuvao ovce.
Novi Jeep Grand Cheroke kraj njega, skripeći gumama, divlje zakoči. Vozač, mladić obučen u Bossovo odjelo, u Cerrutti cipelama, s Ray Ban naočalama, Omega švicarskim satom i Bussiness High School kravatom iskoči iz vozila i upita čobana:
– Hoćes li mi dati jednu ovcu, ako pogodim, koliko ih imaš u stadu?
Čoban pogleda mladića, pa stado koje pase i reče:
– Slažem se, može!
Mladić parkira Jeep uz cestu, uključi notebook i bežični modem, skenira pašnjak preko satelita i GPS-a, otvori bazu podataka i 60 Excel tablica, punih algoritama, na to isprinta 150 stranica dugi izvještaj na high-tec mini printeru.
Okrene se čobanu i kaže:
– Tu imaš točno 1586 ovaca.
Čoban odgovori:
– Kažimo, da imaš pravo. Uzmi ovcu.
Mladić uzme jednu od životinja i stavi je u vozilo.
Kada se pripremao otići, čoban ga pogleda i upita:
Hoćeš mi vratiti to što si mi uzeo, ako pogodim iz koje si stranke u kojem ministarstvu radiš?
Mladić odgovori:
– Svakako!
Čoban na brzinu reče:
– Ti si iz SDP-a i radiš u Ministarstvu poljoprivrede.
– Upravo tako! Kako si pogodio?
– Jednostavno – odgovori čoban. Prvo: došao si, a nije te niko zvao. Drugo: izračunao si mi nešto, što ja već znam. Treće: O mom radu nemaš pojma i zato, molim te, vrati mi mog psa.
