Marquis de Boufleur, član Akademija i tvorac poznatih stihova sreo se poslije dužeg vremena sa svojim prijateljem Voltaireom.
– Kako si, prijatelju?
– Ne naročito – odgovorio je Boufleur.
– To je zlo – primijetio je Voltaire – Što si radio od kada se nismo vidjeli?
– Oženio sam se.
– To je dobro – rekao je Voltaire.
– Ne baš tako dobro, jer sam dobio strahovito čangrizavu ženu.
– To je zlo.
– Nije baš tako zlo, jer mi je u miraz donijela 5000 zlatnika.
– To je dobro.
– Ne baš tako dobro, jer sam tim počeo uzgajati stoku, koja je onda bila zahvaćena kugom.
– To je zlo.
– Nije baš tako zlo, jer se prodaja koža dobro isplatila.
– To je dobro.
– Ne baš tako dobro, jer je kuća u kojoj su se nalazili koža i novac izgorjela.
– To je zlo.
– Uopće nije zlo – zaključio je pjesnik – Naime, u toj kući bila je i moja žena…
