Danas je svečano otvaranje Olimpijskih igara u Brazilu. Rio de Janeiro ugostit će više od 10 tisuća sportaša iz više od 200 različitih zemalja.
Najmnogoljudnije sportsko natjecanje na kugli zemaljskoj svake četiri godine okuplja ponajbolje sportaše svijeta koji ne spavaju po luksuznim hotelima s pet zvjezdica već su smješteni u olimpijsko selo kako bi se sportaši međusobno susretali, družili, izmjenjivali iskustva, kako bi svijetu pokazali ljudsko lice. Pokušava se time izgraditi duh olimpizma i zajedništva, logo igara su krugovi koji predstavljaju jedinstvo kontinenata u pet različitih boja. Jedinstvo označava i plamen koji se pali u Olimpiji te štafetom prenosi kroz sve kontinente.
Križevčani trebaju biti ponosni na čak tri sudionika Igara. Najpoznatiji je Branko Zorko, proslavljeni atletičar na 1500 metara koji je čak pet puta nastupio na OI, od Seoula do Atene. Marko Tomas je s košarkaškom reprezentacijom nastupio 2008. godine u Pekingu, a najmanje poznat je atletičar Nino Habun koji je bio član štafete 4x400m na igrama u Sydneyu. Nažalost, iako je ostavština Branka Zorka ogromna i to upravo u kraljici sportova – atletici, Križevci nisu uspjeli kapitalizirati sportski uspjeh i značaj jednog olimpijskog sportaša kako bi napravili novu atletsku stazu na Gradskom stadionu.
Porazna je to činjenica s obzirom je ulaganje u takvu vrstu infrastrukture ogroman poticaj za bavljenje sportom novim generacijama. Uzmimo za primjer samo izgradnju uličnog vježbališta na tom istom stadionu koji svakog dana okuplja hrpu mladih rekreativaca koji su dobili poligon za kalisteniku. Umjesto izmišljanja psina na ulici i sitnih delikvencija iz dosade, sat ili dva dnevno ulaže se u vlastito tijelo te na koncu i zdravlje.
Nitko se dosad nije sjetio niti iskoristiti takav sportski kapital u turističke svrhe. Fotografije Zorka, Habuna ili Tomasa s natjecanja, privatne kolekcije koje mogu dočarati to zajedništvo sportaša, priče naših olimpijaca mogle su biti – tribine ili izložbe. Mogle su dobiti svoj komadić prostora u gradu turizma, recimo u Turističko-informativnom centru. Koliko se još gradova veličine Križevaca može pohvaliti s olimpijcima? Ima li netko volje ili znanja inovativno prikazati križevačke uspjehe?
Vratimo se nazad na Brazil jer Rio će biti danas u očima milijuna gledatelja. Bit će spektakularno otvorenje, milijuni novaca razbacanih na scenografiju i kičaste kostime, plesne ansamble, vatromet. Sve će to izgledati skupo, prelijepo, redateljski savršeno odrađeno. A mali prljavi favelaši suznih će očiju promatrati Rio de Janeiro koji pleše na njihovom radu, zemlja ima velikih problema sa organizacijom Igara, poznata je njihova borba sa siromaštvom, getoiziranim favelašima, narko kartelima, sitnim kriminalcima i banditima brazilskih ulica koji driblaju turiste poput Ronaldinha iz najboljih dana. Hrvatska ima problema s finim, uglađenim banditima u odijelima i kuvertama ispod stola.
Stoga mi je sinula još jedna ideja nakon aplikacije Politikon GO. Razmišljam o ideji stvaranja olimpijskog sela za političare u Hrvatskoj. Partizani, ustaše, udbaši, jugoslaveni, tajkuni, uhljebi. Skupimo najbolje od najboljih i smjestimo ih na mjesec, dva u zatvoreni prostor. Mislim da bi Bjelolasica bila prikladno mjesto, tamo bi uživali u Hrvatskom olimpijskom centru kojeg su sami stvorili.
Pronašlo bi se tu mjesta za sve iskusne persone od Metkovića do Osijeka koji bi mjesec dana proveli zajedno u skučenim sobama, u liniji čekali doručak, ručak i večeru koju bi im pripremao iskusni Ivan Šuker, a morali bi se i tuširati zajedno kako to već rade sportaši. Zamislite samo golišave ptiće Petrova, Milanovića, Plenkovića kako se odmjeravaju pod tušem. Možda bi suočavanje s okrutnom istinom napravilo više za ovu državu od nekakvog TV sučeljavanja u kojem će samo brusiti vještinu svojih retoričkih sposobnosti.
Mogu zamisliti i Ivana Vilibora Sinčića, glavnog kandidata za osvajanje zlata u disciplini Deložacija, a Krešu Beljaka u disciplini Obijanje automobila. Zastavu bi nosio Milan Bandić jer zna s ljudima i može ujediniti ekstremne desničare i ljevičare, a Željki Markić prepustio bi unutarnju kontrolu olimpijskog sela. Nakon 23h kada bi krenuo policijski sat, Željka i Ladislav obilazili bi hodnike i sobe u potrazi za neobičnim zvukovima i nediscipliniranim pojedincima. Ako je Ćiro Blažević mogao zabraniti seks nogometašima i osvojiti 3. mjesto u Francuskoj, tada od Željke i Ladislava možemo očekivati čuda i mogući probitak hrvatske politike u prvu ligu zemalja Europske unije.
Olimpijske igre oduvijek su bile više od sporta. Ima tu i politike, egzistencijalnih problema organizatora, korporativnih sponzora koji nameću pravila sportašima od odijevanja do prezentiranja na društvenim mrežama. Ali kad krenu natjecanja i kad se aktiviraju sportski tereni, pozitivne priče pojedinaca i timova koji su velikim trudom i radom nešto osvojili, zauzimaju naslovnice i daju nadu svakome od nas gledatelja kako taj duh zajedništva ipak nešto vrijedi. I kako svatko od nas može postići nešto slično ako je dovoljno uporan. Uživajte u prijenosima iz Brazila i sretno svim našim sportašima.
