Zvonko (83) i Marija (78) Kos iz Drnja, u petak su u krugu svoje obitelji proslavili svoj Dijamantni pir ili 60 godina braka.
– Najvažnije je da poštujete jedni druge i imate razumijevanja. Ako netko pogriješi, treba razumijeti i oprostiti, jer nema čovjeka koji ne griješi – otkrio je Zvonko mlađim naraštajima recept uspješnog braka te je uz smješak dodao da nekad pomogne i “birtija”.
Svoju su obljetnicu proslavili uz tortu i šampanjac te u veseloj atmosferi uz obitelji koja nije mala, jer njih dvoje imaju dvoje djece, četvero unučadi i petero praunučadi, dok je i šesto na putu.
– Veselimo se unucima, a praunuci su nešto posebno. To može razumjeti samo onaj tko to doživi – smije se Marija.
Ona i Zvonko upoznali su se 1951. godine, kada je on iz Varaždina došao raditi na izgradnji “autoputa” Zagreb-Beograd, na šljunčari pokraj Drnja, a 1952. godine su već bili vjenčani.
– Popravljao sam svoj bager, a ona je baš prolazila s kolegicama. Znao sam je, jer joj je majka kuhala u menzi i tako je sve počelo – prisjetio se Zvonko.
Kaže da kako su se posvađali, tako su se i pomirili, jer u životu mora biti i dobra i zla da bi postojala ravnoteža.
Njih dvoje su se našalili kako si ovoga tjedna još nisu dosadili, a Marija se slaže da u zajedničkom životu treba izdržati sve, i lijepe i ružne dane.
– Danas za ničim ne žalim i da nemam ženu koja vodi brigu o meni, sigurno ne bi doživio toliko godina – priča vitalni Zvonko.
Iako mu je 84-ta za vratom, on još uvijek ide u šumu, pili drva motorkom, a najljepše mu je, kaže, u ribolovu.
– Volim biti u samoći i tišini. Cijeli sam život proveo u strci, okružen ljudima i sada mi odgovara mir i priroda. Odem na potok Gliboki, pecam i uživam – smije se ovaj simpatični starac.
Marija priča kako se njih dvoje stalno nečim bave, rijetko su u kući, rade u vrtu, hrane kokice i borave na zraku.
– Vjenčali smo se samo s vrećicama u rukama, nismo puno imali, stigla su djeca, no nekako smo izdržali i danas nam je dobro – zaključuje ona.
– Nije u pitanju novac, nego ljubav i tako bi trebalo biti. Nisam “jalan” i radujem se kada netko ima, a danas su svi “jalni” jedni na druge, dok toga prije nije bilo – priča Zvonko te dodaje kako nije platio ni jednoga majstora pri gradnji kuće, već su svi pomagali jedni drugima.
Kaže da ne voli puno pričati, nego više puta radije sluša što mladi imaju za reći.
– Nekada je bilo puno bolje, ljudi su razumjeli jedni druge, a danas svi nekuda vape, a ni sami ne znaju kamo – komentira Zvonko.
Iako samo s osnovnom školom, svoj je radni vijek proveo kao uspješan šef na šljunčari i ispod sebe je imao 120 ljudi. Marija je pak kao mlada djevojka, od svojih 15 godina radila teške poslove na željeznici, poput rešetanja šodra, a postala je domaćica kada je s 18 godina rodila prvo dijete.
– Hvala vam svima što ste danas s nama i želim vam isto toliko godina sreće, zadovoljstva i zdravlja – rekao je Zvonko u govoru svojoj obitelji te zajedno s Marijom nazdravio godinama koje su pred njima.
