Poticati djecu na sport pravo je usmjerenje prema određenim životnim vještinama koje mogu usavršiti. Zdraviji način života, disciplina, samostalnost samo su neki od pozitivnih stvari bavljenja sportom. Ako se trudimo i radimo na sebi onda dolaze i rezultati. Pravi primjer za to nam je Mihael Šestak, najbolji sportaš Grada Koprivnice za 2022. godinu.
Mihael, inače, dolazi iz Kutnjaka i već 15 godina trenira plivanje s perajama u Ronilačkom klubu Šoderica. Paralelno studira turističko poslovanje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a na samom početku razgovora pojasnio nam je o kakvom je plivanju zapravo ovdje riječ.
– Postoji plivanje s jednom perajom, plivanje s dvije peraje te plivanje, odnosno ronjenje s jednom velikom perajom. Kao i kod klasičnog plivanja postoje različite discipline koje se razlikuju po dužinama – pojašnjava Mihael.
Iako ima i onih koji nisu čuli za ovaj sport, jedna bitna osoba u Mihaelovu životu, ipak, jest, a to je mama, koja ga je k njemu usmjerila. Prije 15 godina upisala je na plivanje brata, a onda i Mihaela, koji se s plivanjem nastavio baviti sve do danas.
– Brat je imao problema s rukom pa ga je upisala na plivanje da se razgiba. Onda je upisala i mene da ne budem doma – pojašnjava Mihael.
Tako je počela njegova avantura bavljenja plivanjem se perajama. Do sada je osvojio brojne medalje i nastupao na natjecanjima diljem Europe. Od ove godine prešao je u sprintere te se natječe s jednom perajom s kojom pliva u različitim disciplinama.
– Trenutno mi je najdraža disciplina 50 apneja, jer tu vidim neku najveću šansu na nadolazećem europskom natjecanju, a i volim biti pod vodom. Dosta je zahtjevno održavati brzinu i snagu u isto vrijeme – kaže Mihael.
Dodaje da malo ljudi kod nas zna za ovaj sport, ali je zato svoju okolinu upoznao s onim čime se bavi.
– Šteta da se ne zna, jer je dosta atraktivno, osobito kratke discipline. A i kod nas nema baš uvjeta za održavanje natjecanja, jer nemamo bazen dužine 50 metara i startne blokove. Da postoji možda bi ljudi znali – govori.
Već 15 godina dio je Ronilačkog kluba Šoderica pod čijim imenom se natječe, a ove godine trenira u Zagrebu s Ronilačkom klubu Geronimo zbog studiranja. Trening započinje zagrijavanjem i razgibavanjem, a dalje sve ovisi o treneru. Za ovaj sport jako je bitna i snaga, a upravo zato je potrebno i vježbanje izvan vode.
– Imamo organiziranu teretanu četiri puta tjedno tako da pokušavam otići što više puta, a od ponedjeljka do subote treniram u vodi. U Koprivnici se trenira od ponedjeljka do četvrtka – pojašnjava Mihael.
Sport je sam po sebi specifičan zbog peraje koja ne može biti na nogama duži vremenski period. Zbog vakuuma koji se stvara potrebno ju je više puta u jednom treningu skidati i ponovno stavljati. Također, vodeni je sport pa ni nema puno prostora za ozlijede. Srećom, s nekom težom se nije ni susreo.
Iako običnim laicima možda zvuči teško stalno stavljati i skidati peraju, Mihael kaže da ga u ovome sportu najviše privlači brzina.
– Ima nešto u tih 50 metara, gdje odradiš maksimalno koliko možeš. Svako natjecanje, ako si bolji i imaš najbolji rezultat, dalje vuče drugo natjecanje – pojašnjava.
Da se trud i rad isplati govore i rezultati. Do sada je osvojio brojne medalje, a prije nekoliko tjedana postao je dvostruki državni prvak u disciplinama 100 metara površine i 100 metara s bocom.
– To je trenutno ove sezone, a prije dva tjedna smo bili na svjetskom kupu u mađarskom Egeru. Tamo sam bio šesti tako da mi je to trenutno najbolji i najdraži rezultat. Znam da sam blizu vrha i znam da bih mogao ići dalje ako dođe poziv reprezentacije. Moramo isplivati tri norme tako da imam uvjete, samo ćemo vidjeti hoće li doći poziv za reprezentaciju, a time i za europsko prvenstvo – govori ovaj mladi i ambiciozni plivač uz veliku nadu da će uspjeti doći do reprezentacije.
Pojasnio nam je da se jedne godine održava svjetsko, a drugo europsko natjecanje. Svake četiri godine održavaju se i svjetske igre. Od natjecanja ove sezone odradio je državni i svjetski kup, a ako uspije upasti u reprezentaciju onda slijedi još i europsko prvenstvo.
– Prije toga bismo trebali odraditi natjecanje čisto da vidimo gdje smo, ali nemam baš sad neki raspored. U petom ili šestom mjesecu će vjerojatno biti natjecanje u Italiji na koje bih se volio odazvati – dodaje.
Kao što smo napomenuli, rijetki se bave ovim sportom, a da bi se i bavio potrebno je u blizini imati bazen. Tu je i dodatna oprema koja je poprilično skupa, govori nam Mihael.
– Ove godine sam nabavio peraju. Ako želiš neku solidnu, ispod 600 eura nema. Odijelo za plivanje se, također, mora kupiti, a nema ga ispod 350 eura. Tu su još disalice, maska, kapice za plivanje. To je sve po nekih 25 eura. Bifin peraje, odnosno dvije peraje su oko 100 eura. Onda ako se želiš još unaprijediti na treninzima mogu se kupiti lake peraje i silikonske. Tako da su to dodatni troškovi – ističe.
U svemu tome najveća potpora su mu roditelji.
– Podržavaju me, ali ne vide još toliko daleko kao ja. Zato ih uvjeravam da će to sve biti na kraju dobro – poručuje.
S obzirom na to da studira u Zagrebu, učlanio se u klub Geronimo kako bi mogao nastaviti s treniranjem. Cilj mu je otplivati što bolje vrijeme na sljedećem natjecanju, ali to, kaže, ide korak po korak. Proputovao je dosad brojne zemlje i sudjelovao na brojnim natjecanjima, a u posebnom sjećanju mu je ostalo Svjetsko prvenstvo u Rusiji prije dvije godine.
– Bilo je više da idem da vidim kako to funkcionira, bilo je dobro organizirano i dosta mi je to ostalo u sjećanju. Deset dana smo proveli ondje – govori.
Iako je riječ o relativno malom krugu ljudi koji se ovim bavi, sve to ima svoje prednosti. Svi si međusobno pomažu, a osobito je pohvalio trenere, i onog u Zagrebu i onog u Koprivnici.
– Dominik Đurđ ovdje u Koprivnici stvarno radi dobar posao s mladim plivačem Viktorom Lovrekovićem. Kolegica Dora iz Zagreba mi piše treninge za teretanu. Trener u Zagrebu, također, se trudi, radi mi individualni plan treninga. Svi smo uglavnom povezani i plivači i treneri. Nema nas puno u Hrvatskoj pa si međusobno pomažemo i dogovaramo, kao jedna obitelj smo – ponosno govori Mihael.
Zato se i dalje želi baviti ovim jedinstvenim sportom i okrenut je budućim natjecanjima i medaljama koje želi osvojiti.
– Ne mislim odustati, motiviran sam za plivanje dalje. Drugima bih poručio neka se okušaju u plivanju i neka prate što se događa u ovom sportu – zaključuje Mihael.
