FOTO/VIDEO Romana Štrkalj umjetnost živi kroz ples: Moraš ga osjetiti i prepustiti se iskustvu, oko nas cijeli svemir pleše

Njena plesna priča kreće od najranijih dana, još kao djevojčica kaže da je bila prava "čagerica"

0
Foto: Ivan Balija
- Oglas -

Pred nama je Svjetski dan plesa, koji se svake godine obilježava 29. travnja.

Tog dana brojni zaljubljenici u ples svoje koreografije prezentiraju na raznim manifestacijama, trgovima i u plesnim prostorima, a tako će biti i ove godine.

No, nekima je ples dio svakodnevnog života, a ljubav prema pokretu iskazuju na različite načine. Jedna od njih je i Koprivničanka Romana Štrkalj, koja se plesom bavi dugi niz godina.

- Oglas -

– Ples je naše prirodno stanje tijela, jer kad se osvrnemo oko sebe vidimo da priroda pleše, svemir pleše. Ples trebaš željeti osjetiti, prepustiti se tom iskustvu i dozvoliti da te poveže s tvojim unutarnjim stanjem – kaže nam Romana na pitanje kako bi nekome tko ne zna što je, opisala ples.

Romana Štrkalj
Foto: Ivan Balija

Pleše od najranijih dana

Njena plesna priča kreće od najranijih dana, još kao djevojčica kaže da je bila prava “čagerica”.

– Uvijek sam izvodila neke svoje pokrete i pokazivala smisao za ples. Počelo je kod nas u podrumu, tamo je tata organizirao rođendanske proslave, imali smo disco kuglu, reflektore, bio je to pravi ugođaj uz tada dance hitove devedesetih – prisjeća se Romana.

Kaže kako se kasnije kroz život pokazalo kako je ples njen životni poziv.

– Ples sam prepoznala ne samo kao nešto što mi ide, već kao umjetnost i nešto što možeš kreirati i stvarati nešto novo – govori nam.

Foto: Ivan Balija

Kao manja gledala je nastupe Michaela Jacksona iako je uzore pronalazila i u drugima.

– Mislim da postoje ljudi koji su namijenjeni upravo za to, da nam kroz ples ispričaju neku priču i dignu sve to na višu razinu. Mislim da je Jackson bio upravo to, kralj kako ga mnogi nazivaju – kaže.

Što se razvoja njene ljubavi prema plesu tiče, sve je počelo kroz koprivničke mažoretkinje, u koje ju je mama upisala sa samo sedam godina.

– Provela sam uz njih većinu svog života, odrasla sam tamo, to mi je obilježilo djetinjstvo, a s njima sam ušla i u odraslu dob – kaže Romana, te dodaje kako je ukupno 17 godina bila njihova članica.

Foto: Ivan Balija

– Drago mi je da sam bila dio te priče, mažoretkinje su izgradile moj plesački identitet i pomogle da se razvijem ne samo kao plesač, već i kao trener, koreograf, umjetnik, a na kraju i kao osoba. Trenerica Snježana nam je bila kao treći roditelj i to je iskustvo koje mogu preporučiti svakome – govori.

Ljubav prema suvremenom plesu

U kasnijoj fazi kod nje se pojavio interes za suvremenim plesom i hip-hopom.

– U srednjoj školi sam jako zagrizla za to. Hip-hop mi je bio primaran, skidala sam pokrete iz filmova i to je bilo nešto što nas je okupiralo jedan duži period – kaže Romana i dodaje kako joj je od filmova s temom plesa možda i najdraži Billy Elliot, film o dječaku koji je iskazao interes za plesom.

– Situacija se popravlja, ali još uvijek malo muškaraca pleše. Ne mislim da muškarci imaju “dvije lijeve”, već se teže opuste, ali za svakog postoji ples koji se može prilagoditi njegovim mogućnostima – govori nam.

Foto: Ivan Balija

Kada je riječ o plesnoj glazbi, osim velike ljubavi prema hip-hopu, Romana ističe funky kao stil s možda najplesnijim karakteristikama.

– Meni je to baš onako za gušt, posebice Dino Dvornik. Njegova pjesma Ti si mi u mislima je nešto što svatko treba poslušati za dobro jutro i isplesati se na to – kaže nam.

Iako smatra kako je ples u svima nama, za plesne tehnike ipak kaže kako je potrebno nešto više.

– Za svaku vrstu plesa koji želimo plesati treba imati osjećaj za ritam, i to je meni zapravo najveći izazov, ljude naučiti ritmu. Ipak je to preduvjet, sve ostalo se nauči. Svi plesači koji su danas na nekom nivou, iza njih su godine rada i odricanja da se dođe do tog nivoa – govori.

Foto: Ivan Balija

Ples kao umjetnost ima svoje mjesto i često je dio drugih umjetnosti poput glazbe, filma, likovne umjetnosti. Sve one često ga koriste kao dodatak kojim obogaćuju ono što se stvara, a nas je zanimalo misli li Romana da je dovoljno istaknut kao zasebna grana umjetnosti.

– Sve to ima svoje zašto i kada, ples je nešto što te povezuje s tvojim emocijama. Bitno je da se kroz to gleda na ples, on ne mora biti posebno istaknut kao umjetnost da bismo u njemu pronalazili magiju koju nosi sa sobom. Dobro je da bude malo postrani – mišljenja je Romana.

Pojavom brojnih televizijskih emisija u kojima se traže različiti talenti, ples je često dominantan i ističe se po broju sudionika koji tako prezentiraju svoj rad.

– Prošla sam brojna natjecanja, ali nisam nikada razmišljala o tome da se prijavim na tako nešto. Na te se emisije često prijavljuju oni s većim smislom za akrobatiku, a ja nisam nikada išla u tom smjeru – kaže.

Foto: Ivan Balija

Ljubav prema plesu prenosi na druge

Kako bi svoju ljubav prenijela i na druge, Romana vodi plesni studio Freestyle u kojem trenutno djeluju dvije grupe polaznika.

– Grupe su podijeljene na mlađu i stariju skupinu. Mlađima je sada kao i meni nekada zanimljiv hip hop, pa radimo na tome, dok starija grupa više pažnje posvećuje suvremenom plesu koji je možda elegantniji i više okrenut umjetničkom izražavanju – pojašnjava nam.

Kaže kako uživa u tome kada vidi djecu koja danas dolaze na treninge s istim žarom kao što je ona dolazila u svojim počecima.

– Grupe planiramo širiti, tako da pozivam sve zainteresirane da nam se slobodno jave. A plan je u budućnosti imati i grupu za starije – poručuje Romana.

Sljedeći nastup Romanine grupe je na koprivničkom trgu u povodu obilježavanja Svjetskog dana plesa, pa je i to prilika da se upoznate s ovom svestranom umjetnicom i priključite se njenoj rasplesanoj skupini.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
- Oglas -
 
 

Exit mobile version