FOTO Voditelj azila Ratimir Juršetić: Apsolutno podržavamo no kill skloništa, no to će donijeti puno veće troškove na teret poreznih obveznika

Početkom godine od strane aktualnog ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića podržano je stupanje na snagu novog zakona koji zabranjuje uzgoj životinja za krzno. Povijesni je ovo trenutak za sve ljubitelje životinja i većinu građana, koji su protiv njihovog uzgoja radi deranja krzna.

Uz ovaj, najavljeno je donošenje još jednog zakona koji predviđa cijeli niz novih odredbi s ciljem veće zaštite životinja. Jedna od glavnih odluka ona je da sva skloništa u Hrvatskoj počnu djelovati po principu takozvanih no kill skloništa.

Posjetili smo Ottovu kućicu, sklonište za životinje u Peterancu. Kao i u većini klasičnih skloništa, životinja ima kratak zakonski rok od 60 dana kako bi pronašla novu obitelj, odnosno da ju se udomi. Mjesečno se u prosjeku u skloništu zbrinjava oko 35 pasa, dok novi dom pronađe tek njih pet. Ovisno o mjesecima, u hladnijem dijelu godine udomljavanja je manje.

U posljednjih nekoliko godina na ulicama gradova i sela sve je manje velikih čopora pasa, koji su bili izuzetno opasni. Osim što su bili opasnost na prometnicama, ugrožavali su ljude i životinje. Razlog tome je zasigurno sve veće osvješćivanje građana i senzibilizacija, no i rad djelatnika Ottove kućice.

Unatoč tome osam od deset pasa koji su primljeni u sklonište nisu mikročipirani, što im stvara veliki problem. Zakon vlasnicima psa nalaže da u roku od 15 dana od nabave, svakog psa starijeg od tri mjeseca, uz cijepljenje protiv bjesnoće obave i mikročipiranje odnosno označivanje i uvođenje u sustav Lysacan. Kako bez mikročipiranja nema cijepljenja protiv bjesnoće i obratno, dolazimo do zastrašujuće činjenice koja nam govori da prije spomenutih 8 od 10 pasa nema pravog vlasnika i nije cijepljeno protiv bjesnoće.

Kakvo je stanje u skloništu i kako izgleda klasična intervencija pojasnio nam je Ratimir Juršetić dr.med.vet, voditelj skloništa.

Nakon dojave komunalnog redara ili građana o napuštenom psu higijenska služba zbrinjava ga i dovodi u azil. Dežurni veterinar prvo obavlja identifikacijski pregled kako bi se vidjelo ima li pas mikročip, ako ga pronađe obavještava se vlasnika i on dolazi po svoju životinju te snosi troškove intervencije – objašnjava Juršetić.

U suprotnom pas se klinički pregleda, tretira protiv unutarnjih i vanjskih parazita, cijepi protiv bjesnoće i označava mikročipom. Nakon toga smješta se u karantenu na deset dana kako bi se otklonile sumnje na zarazne bolesti.

– U jednom trenu u skloništu je bilo smješteno više od 90 pasa. Nakon posjeta inspekcije platili smo kaznu, a sve pse koji su u skloništu bili dulje od 60 dana morali smo, prema rješenju inspektora, eutanazirati – napomenuo je Juršetić.

Trenutni kapaciteti skloništa dozvoljavaju prihvat do oko 50 pasa. U prosjeku svaki mjesec sklonište dobiva 35 novih stanara. Jednostavnom računicom dolazimo do činjenice kako se kapaciteti skloništa popunjavaju već u roku od dva mjeseca. Eutanazije su neizbježne.

– Iskreno ne znam koliko bi koštalo kad bi u skloništu morali imati stotinu ili više pasa kroz njihov životni vijek, i tko bi to mogao financirati. Naš trošak jednog psa u prvom mjesecu kod prihvata je u prosjeku oko 1200 kuna, uključeni su troškovi hvatanja, cijepljenja, mikročipiranja, skrbi nad životinjom i liječenje oboljelih. Kod ostalih skloništa, koja imaju bolju financijsku podlogu, ovaj trošak nije ispod 2000 kuna – dodaje Juršetić.

Sklonište je financirano od strane grada Koprivnice i okolnih općina. Eutanazija s prijevozom u veterinarsko-higijenski servis, ovisno o tjelesnoj masi, iznosi od 300 do 700 kuna, što je uračunato u ukupnu cijenu zbrinjavanja, a ne kao dodatni trošak. Uvođenjem no kill skloništa eutanazije bi se i dalje izvršavale, no samo za životinje koje su smrtno bolesne i više im nema spasa.

Važno je napomenuti da kad bi svaki vlasnik obavio mikročipiranje psa, skloništa kao takva ne bi trebala postojati.

– Mi kao organizacija koja zbrinjava napuštene životinja i smješta ih u sklonište, dapače, podržavamo prijedlog zakona o skloništima u kojima neće biti eutanazija, ali napominjem da će novi sustav zbrinjavanja donijeti i kudikamo veće troškove koji će pasti na teret poreznih obveznika – ističe Juršetić.

Zaključuje da će kao i do sada poštivati svaki zakon koji je vezan na njihov rad, no o prihvaćanju i povećanju novonastalih troškova trebalo bi postaviti pitanje i jedinicama lokalne samouprave koji će te troškove morati i snositi kao i predvidjeti ih u svojim proračunima.