Iskustva oboljelih i preboljelih, raznovrsna su, pa je baš zato bitno da se upoznamo sa svačijim simptomima. Krenut ćemo od nultog pacijenta, blizanca iz Ericssona, koji se u veljači vratio s utakmice u Italiji, zaražen.
– Pa s psihičke strane je bilo dosta teško, prvih tjedan dana nisam znao koga ću ugroziti, nisam znao koga ću zaraziti. Fizički je bilo kao gripa, temperatura, njuh i okus nisam imao tjedan dana, opća slabost, malaksalost, respiratornih problema nisam imao – kaže Vibor Vidić, nulti pacijent te nastavlja kako je komunicirao s okolinom i jesu li ga se bojali.
– Ja sam bio tri tjedna u bolnici, pa onda doma dva tjedna. Poslije toga nakon što mi je istekla samoizolacija, onda sam se počeo viđati s najužim krugom prijatelja koji me se nisu bojali, ali sam svejedno tad nosio masku, a onda je proglašen cjelokupni lockdown pa se nisam ni sa kim viđao pa me se nije imao tko bojati – kazuje.
Vibor kaže da mu je najteže bilo iščekivanje prvih tjedan dana.
– Tko će se sve zaraziti zbog mene, hoće li netko zaraziti bolesne ukućane, djecu – kaže Vibor koji je zarazio samo brata.
– Mislim, zarazio sam svoju djevojku, ali ona je bila sa mnom tako da, tko zna možda je ona mene – kaže.
Nulti pacijent otkrio je i zašto nije htio ranije javno iznositi svoje iskustvo.
– Pa nisam se htio eksponirati ni doživljavati osude od nekih ljudi koji nisu upoznati sa situacijom. Pa evo sad nam je to postao svakodnevni život, a i nisam htio slušati osude da sam išao u najgore vrijeme u Italiju, kad je već bilo tisuće i tisuće zaraženih, što uopće nije istina. A i nisam se jednostavno, imao potrebu eksponirati – rekao je Vidić.
