Ova slika nastala je prigodom pisanja reportaže u Glasu Podravine o Đurđevačkim peskima početkom šezdesetih godina. Na pjeskovitom tlu uspjevale su razne poljoprivredne kulture, pšenica je bila jedna od njih. Đurđevački peski u istočnom dijelu Đurđevca ostaci su jedine hrvatske pustinje, u narodu poznati i kao Krvavi peski i Hrvatska Sahara.
To je zaštićeno botaničko područje, osebujnog staništa s velikim brojem endemičkih vrsta, jedinstvene flore i faune, te vidljivim oblicima pješčanih dina. Prostire se na oko 20 hektara i dio toga je prije 50-ak godina proglašeno posebnim geografsko-botaničkim rezervatom kao lako prepoznatljivim i jedinstvenim staništem u Hrvatskoj, a s namjerom očuvanja osebujnosti vegetacije, gdje su se u uvjetima života na pijesku mogle razviti i prilagoditi samo određene biljne vrste; među ostalima i preko 300 vrsta leptira.
Bez obzira na asocijaciju na pustinju, posjet Đurđevačkim peskima posebni je doživljaj, doima se kao povratak u prošlost. Oku ugodno.
