Blago siromasima u duhu, rekao je Isus, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. Što znači siromasima u duhu? Znači da nemaju unutarnje prtljage. Nemaju identifikacija. Nisu se poistovjetili sa stvarima, kao ni s bilo kojim mentalnim idejama koje u sebi nose osjećaj ja. A što je kraljevstvo nebesko? Jednostavna, ali duboka radost Postojanja koju osjećate kad otpustite identifikacije i tako postanete »siromasi u duhu«. (Eckhart Toll)
Kada poznajete sebe, imate pristup sreći na njezinom izvoru. Ali, većina ljudi brka sebe sa slikom o sebi. Našu sliku o sebi stvaramo kada se poistovjećujemo s vanjskim stvarima. To mogu biti ljudi, događaji, situacije ili fizički objekti. Primjerice, ljudi žele novac iz uvjerenja da će biti sretniji što više novca imaju. Iako smo čuli da novcem ne možemo kupiti sreću, potjera za novcem nije završila jer se snažno poistovjećujemo s količinom novca koju zarađujemo, s poslom koji radimo i sa stvarima koje posjedujemo. Novac, status, imovina i mišljenje drugih ljudi snažno utječu na naše poimanje nas samih.
Vlasništvo na stvarima nam govori “imam, dakle jesam”. Drugi ljudi su nam potrebni kako bi nam pružili osjećaj vlastite osobnosti i vrijednosti. Jurnjava za nečim proizlazi iz straha – bojimo se da nećemo imati ono što doista želimo i da nas drugi neće prihvatiti. Mišljenje drugih o nama uvelike uteče na mišljene nas o nama samima.
Materijalni svijet sam po sebi ne isključuje duhovnosti niti je on loš. Problemi nastaju kada se mi vežemo i poistovjećujemo sa stvarima i zaboravimo da smo duhovna bića. Vezanost za stvari sama otpada kada ne pokušavamo naći sebe u njima. Na pragu smrti postaje jasna besmislenost posjedovanja jer cijeli je život samo postojanje. Spoznati sebe omogućava istinsko obilje. Nije cilj da budemo bolji od drugih, da imamo više od drugih već da budemo bolji od onog što jesmo, da smo zadovoljni sobom i svojim životom. Prekrasno je živjeti obilje, a da nas ono ne određuje već nam pruža slobodu.
