Na današnji dan prije točno godinu dana, prestalo je kucati srce Zlatka Saračevića (58), trenera Podravka Vegete i jednog od najboljih rukometašica u povijesti Republike Hrvatske.
Podsjetimo, Saračeviću je pozlilo nakon prvenstvene utakmice između Podravka Vegete i Lokomotive iz Zagreba koja se igrala u Koprivnici. Automobilom je vozio kući trenericu vratarki Barbaru Stančin, a na jednom od koprivničkih semafora mu je iznenada pozlilo. Hitna pomoć stigla je vrlo brzo, ali treneru Podravke nije bilo pomoći i preminuo je u bolnici uslijed teškog srčanog udara.
Popularni Sarač rođen je 5. srpnja 1961. godine u Banja Luci gdje je i započeo profesionalnu igračku karijeru u tamošnjem Borcu nakon kojeg je igrao za Medvešćak iz Zagreba, francuske klubove Nîmes, Bordeaux, Créteil i Istres, Badel 1862 Zagreb, mađarski Fotex Veszprém, a veliku karijeru završio je u redovima riječkog Zameta.
U reprezentativnoj karijeri Saračević je nastupao za Jugoslaviju, Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. S reprezentacijom bivše države osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu 1986. godine u Švicarskoj te brončanu medalju na Ljetnim olimpijskim igrama 1988. godine u Seulu. Najveći uspjeh karijere ostvario je s Hrvatskom s kojom je osvojio povijesnu zlatnu medalju na Ljetnim olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti, a kolekciji je pridodao i srebrenu medalju sa Svjetskog prvenstva 1995. godine na Islandu, brončanu medalju s Europskog prvenstva 1994. godine u Portugalu te zlatnu medalju s Mediteranskih igara održanih 1993. godine u francuskom gradu Languedoc-Roussillon.
Osvojio je više od desetak naslova pobjednika kupa i državnih prvenstava u klubovima kojima je igrao, vlasnik je i nagrade Franjo Bučar za izniman sportski uspjeh, a u dva je navrata proglašen za najboljeg hrvatskog rukometaša.
Na klupi Podravka Vegete bio je tri sezone s kojom je osvojio kupove i prvenstva, a imao je uspjeha i u europskim natjecanjima. Osim Podravka Vegete, Saračević je vodio riječki Zamet, mađarski Nyíregyházi, Čelik iz Zenice, PPD Zagreb i Dubrovnik, a godinu dana proveo je kao pomoćnik u Hrvatskoj muškoj rukometnoj reprezentaciji.
Njegova pojava i dobrota urezali su se u pamćenje mnogim Koprivničancima i Koprivničankama, koji za velikog čovjeka i sjajnog trenera uvijek imaju samo riječi hvale.
