U to vrijeme još nisu u treningu postojala vratarska postavljanja. Branilo se više na reflekse. Nije bilo ni suradnje obrane i vratara, a o vraćanju nakon promašenog napada da i ne govorimo. Zato se u ranije vrijeme od jačih momčadi gubilo s velikom razlikom, a mreže su bila ”razderane” od primljenih golova iz kontri.
Kao što vidite na ove dvije slike primjenjivalo se bacanje za loptom, a golmansko pravilo ”ruka-noga” izgleda dosta lepezasto. Bacanje ne treba potpuno osuditi, jer je, recimo, zagrebački golman Manestar imao stil bacanja i s tim je stilom igrao i za reprezentaciju. Bilo je golmana (kao u Koprivnici Krvar) koji su na golu branili – zvijezdom! Znate što je gimnastička zvijezda. Dado Nemec je znao braniti tako da je loptu odbijao – laktom.
Modernija obrana počela je sredinom šezdesetih (u Koprivnicu kod muških začetnik je bio Božo Pišpek), kad se branio prvi ugao, a obrana je bila zadužena za drugi, dalji, kad se pravilno postavljalo s krila, učio golmanski stav (puna noga s težištem na prstima, ruke ispružene u visini ramena) išlo u skok lepezom, ili se za pivota postavljala niska lepeza s izlaženjem. U to vrijeme se igrao i kvalitetniji rukomet, a u Koprivnici je ženski rukomet pretekao muški.
