Nakon avanture zvane Brazil, Koprivničanci Mario i Siniša vratili su se kući, pomalo razočarani, jer kako kažu, igrači nisu ostavili srce na terenu u utakmici s Meksikom, ali i oduševljeni prekrasnim Brazilom, tamošnjim ljudima i atmosferom s utakmica.
Brazilci se i sami šalili na svoj račun
– Bez obzira što nismo prošli dalje, atmosfera na tribinama je bila odlična, Brazilski navijači se gotovo nisu ni čuli, a nakon prvog gola zavladala je prava euforija. Bili smo zadovoljni igrom naše reprezenacije, no ipak bilo bi nam draže da je to bila fer pobjeda Brazila – pričaju nam oni.
Brazilce opisuju kao neopisivo susretljive i ljubazne ljude pa su se tako i sami šalili na svoj račun, a njihove su novine, kažu, bile prepune karikatura s likom japanskog suca.
– Nakon utakmice su nam prilazili njihovi navijači i sami priznali da suđenje nije bilo fer – kažu oni.
Kao vjerni navijači naše reprezentacije, Mariu i Siniši je prvenstvo u Brazilu bilo prilika koja se ne propušta te su o vlastitom angažmanu, u Sao Paolo stigli 10. lipnja, s istim budžetom za tri utakmice, kao što su agencije nudile za jednu. Najviše su uštedjeli na noćenjima, jer su rezervirali smještaj u obiteljima, po cijeni od 10 do 15 eura po danu. Hrana se prodaje na kile, ručati se može već od 35 kuna, dok je cijena pive 14 kuna.
– No, riječ je o cijeni za dvoje jer se pivo prodaje u bocama od 0,7 litara i uvijek piju dvojica pa su nas u početku čudno gledali kada smo naručili dvije pive – smiju se oni.
U Sao Paulu su imali sreće, jer ih je ugostio brazilac Caio koji spada u manji postotak Brazilaca koji govore engleski, dok 99 posto mještana ne zna ni riječi.
– Ali to njima uopće ne smeta. Možete tako razgovarati s nekim po pola sata, a da se ništa ne razumijete – smije se Mario.
Kockasti dres izaziva pomutnju
Kada su dan prije utakmice bili na stadionu, brazilska reprezentacija je imala trening pa su ih tamo bodrili njihovi navijači, a kada su vidjeli njih dvojicu u kockastom dresu, odmah su postali prava atrakcija.
– Dao sam intervju za nekoliko televizija, a drugi dan me konobar u kafiću prepoznao s TV-a – smije se Siniša. Koliko su zaista Hrvati omiljeni u Brazilu govori i priča kada su posjetili zološki vrt, po običaju obučeni u dresove, a tamošnji školarci koji su bili na eksurziji kada su ih ugledali zanemarili su životinje, prstom upirali u njih dvojicu i oduševljeno vikali: ‘Croata, Croata!’
U Sao Paolu su se susreli i sa starim prijateljima, navijačima iz Zagreba i Buzeta s kojima već imaju navijačku povijest.
Njihova sljedeća postaja bio je Rio de Janeiro, gdje su se kupali na Copacabani te na fun festu na plaži s bosanskim i hrvatskim navijačima pratili utakmicu Bosna – Argentina. Posjetili su kip Krista iskupitelja, koji uz slapove Iguassu koje su posjetili u Foz de Iguassu, spada u sedam novih svjetskih čuda, a bili su i na Glavi šećera, brdu s kojega se vidi cijeli Rio, a posebno im je u sjećanju ostalo kupanje na Copacabani na dvometarskim valovima.
Amazona i prašuma
Na putu avionom do sljedeće postaje Manausa, već se iz zraka vidjela velika i moćna Amazona i prašuma.
– Sprijateljili smo se s Brazilcima koji su nas bez pola muke odvezli 100 kilometara na kupanje u pritoku Amazone, rijeku koja je izgledala kao da se kupamo u krvi, a o opasnostima poput anakondi i ribe candiru koja se uvlači u nezgodna mjesta nismo si dopustili razmišljati – pričaju oni.
U Amazoni su pecali ribe pirarucu od 1,5 metra te jeli specijalitet ribu tambaqui.
Kako je Siniša imao manjih zdravstvenih problema, otišli su na pregled u kliniku u Manausu, a o susretljivosti Brazilaca najbolje govori činjenica da ih je zaposlenica svojim autom odvezla iz jedne klinike koja nije radila, u drugu, što bi u Hrvatskoj bio pravi SF scenarij.
Engleski je govorio samo portir, koji je prevodio razgovor između njih i doktora, a kada su u čekaoni čekali na red, s njima se slikala cijela bolnica.
– Kako se nismo skidali iz naših dresova koji su tamo prava atrakcija, svi u klinici su stajali u redu da se fotografiraju s nama. Bilo je to jako simpatično – kaže Siniša.
Navijali s Knjazom
Slijedila je utakmica s Kamerunom, na kojoj je ostalo oko 800 pravih navijača, a dečki su se sprijateljili s Robertom Knjazom, koji je navijanjem u svom stilu dizao ionako dobru atmosrefu.
‘Oj Hrvati, popij al ne plati, niko neće znati, samo ćemo mi’, odzvanjalo je s našeg dijela tribina, a kako smo odmah poveli, euforija je trajala cijelu utakmicu.
Mario kaže da u Manausu zaista vladaju velike vrućine, a kako je stanovništvo siromašno, bili su smješteni u četvrti koju nije znao pronaći ni taksist.
Nakon posjeta prašumi, gdje papige lete umjesto vrabaca i borave najopasnije i nejgzotičnije životinje, letjeli su u Fortalezu, gdje su dva dana proveli na najljepšim plažama svijeta.
– Ležiš na ležaljci, oko tebe palme i pijesak, a konobar ti za mali novac nosi sve što poželiš. Tu smo pili i njihov najpoznatiji koktel Caipirinhu te kokosovu vodu iz kokosa – prisjeća se Mario.
Tuga i žalost nakon poraza od Meksika
Na dan posljednje utakmice s Meksikom, stigli su u Recife.
– Što reći osim da smo se osjećali tužno i žalosno. Imali smo osjećaj da reprezentacija nije dala sve od sebe, a naši najbolji igrači, na čelu s Modrićem, nisu ništa pokazali i nisu ostavili srce na terenu. Da su igrali kao Amerikanci ili Kolumbijci, bila bi to druga priča – slažu se dečki.
Kako su naši navijači na tribinama bili u velikoj manjini, došlo je i do manjeg incidenta. Nakon prvoga gola Meksikanci su po njima bacali pive, jednom je Hrvatu doletjela i čaša u glavu pa je bilo i naguravanja, no redari su na vrijeme spriječili veće nerede.
No život ide dalje i nakon teškog poraza od Meksika, posjetili su Foz de Iguassu, tromeđje Argentine, Paragvaja i Brazila, gdje se nalaze najveći slapovi na svijetu, ispod kojih su se vozili čamcem te đipom kroz prašumu. U Argentini su pojeli pravi argentinski steak i tvrde da opravdava svoju popularnost.
Kiše odnijele most za put kući
Zadnje dane trebali su provesti u Paragvaju, no bili su tamo tek kraće vrijeme jer im se zakomplicirao put kući. Naime, kiše su odnijele most na rijeci Rio Grande, preko kojega im je išao autobus za Porto Alegre, odakle su imali let kući.
Ipak,nakon trotjedne avanturure sretno su stigli kući s brdom samo lijepih uspomena.
– Brazil je prekrasan, svaki je milijunski grad nova priča, ljudi su fenomenalni i nismo imali ni jedno loše iskustvo. Iako su neki mediji o tome naveliko pisali, nismo naišli na nikakve nerede i prosvjede, niti bili u bilo kakvoj opasnosti, a i mjere zaštite su bile na visokoj razini – zaključuju oni.
Brazilke ih učile plesati Sambu
I ne, nismo zaboravili na Brazilke koje su, kažu oni, visoke, vitke te popunjene na pravim mjestima.
– Vjerojatno od sambe i surfanja imaju lijepa tijela koja se ne srame pokazati pa tako na plažama borave u oskudnim badićima, a najljepše su kombinacija portugalskih korijena i domaćih starosjedioca – objašnjava nam Siniša.
Učili su i plesati sambu, no kažu koliko god se trudili, nemoguće je mahati bokovima kako to samo Brazilke umiju.
{vsig}fun/07-2014/brazil{/vsig}
foto: Mario i Siniša
