Osteoporoza je najčešća koštana bolest u ljudi i prepoznata je kao javnozdravstveni problem širom svijeta sukladno porastu udjela starog stanovništva i produljenja životnog vijeka. Glavno obilježje osteoporoze je smanjena koštana masa i promjena mikroarhitekture kosti. Prijelomi su glavna i najopasnija komplikacija osteoporoze. Obzirom na spol, žene češće obolijevaju. Do osobitog ubrzanog gubitka koštane mase dolazi kod žena na ulasku i tijekom menopauze, poglavito zbog smanjene produkcije hormona estrogena, no osteoporotični prijelomi uočeni su i kod starijih muškaraca.
Iako naizgled čvrsto i statično, koštano tkivo metabolički je vrlo aktivno. U normalnim uvjetima određena količina kosti koja se razgrađuje u skeletu nadomjesti se novom stvorenom (sintetiziranom) kosti i time sečuva koštana masa. Tijekom prva dva desetljeća života izgradnja kosti dominira nad razgradnjom te oko 30 – 35 godine života dolazi do stvaranja vršne ili maksimalne koštane mase. Starenjem, ova se ravnoteža pomiče u smjeru razgradnje tako da mali gubitci koštane mase nisu neuobičajeni u starijoj dobi. Problem su veći gubitci koji uzrokuju da kosti postaju slabe, krhke i lako lomljive što rezultira povećanim rizikom za prijelome, osobito na predjelu kuka, kralježaka i donjeg dijela podlaktice.
Prehrana i kosti
Uz kalcij, adekvatan unos vitamina D je neophodan za zdrave kosti. Njegova glavna uloga u metabolizmu kosti je održavanje ravnoteže (homeostaze) kalcija u organizmu. Iako se glavnina vitamina D dobiva sintezom u koži kao posljedica izlaganja sunčevom svijetlu, u periodima smanjenog izlaganja suncu trebalo bi obratiti pažnju na druge izvore. Unosi kalcija i vitamina D prva su prehrambena mjera prevencije, no nisu jedino na što moramo obraćati pažnju.
Preventivna uloga hrane oslanja se i na mnoge druge makro i mikronutrijente često zaboravljene kada govorimo o zdravlju kostiju. Za zdrav razvoj i održavanje zdravlja kosti esencijalna je adekvatna prehrana tijekom cijelog života. Unos proteina, mirkonutrijenti poput magnezija, cinka, bakara, željeza, fosfora, vitamina C i K, ali i unos nekih drugih nenutritivnih komponenta hrane poput alkohola, kofeina i fitokemikalija izravno i neizravno, sinergijski ili pojedinačno djeluju na kost putem različitih mehanizama.
Stoga, osim pažnje na adekvatne unose kalcija i vitamina D ne bismo smjeli zanemariti važnost cjelokupne prehrane te iako je jednim dijelom zdravlje kosti uvjetovano nasljeđem, sjedilački način života i loše prehrambene navike su čimbenici na koje možemo utjecati i time prevenirati bolest.
izvor: biologija.com.hr (Matea Ivković, magistra nutricionizma)