Luka Sekelj, zapovjednik utvrda Koprivnice, Prodavića i Đurđevca je 6. kolovoza 1552. godine pisao da su Osmanlije spalili utvrdicu Gorbonok (između Đurđevca i Virovitice) te su opsjedali Prodavić, «odakle, kao što je iz Đurđevca, veći dio bijednih žitelja pobježe preko Drave. Zbog toga je Koprivničancima i Varaždincima prevladao tolik strah; da ne bi (kod kuće) ostala ni petina njih ako mi ne bi bili ovdje. Odlučili smo braniti grad i utvrdu Koprivnicu ako na njihovu obranu budemo mogli nagovoriti haramije i druge neplaćene ljude, koje smo uzeli pod uvjetom da im dajemo plaću…»
Djelomično je moguće otkriti i gdje su se preseljavali stanovnici iz opustošenih područja. Pri tome je zanimljivo spomenuti naselje Prugovec, kraj Sv. Ivana Zeline, osnovano neposredno prije 1598. godine. Moguće je se radi o preseljenicima iz istočne Podravine jer je tamo u vrijeme ratova s Osmanlijama uništeno i raseljeno istoimeno naselje koje je postojalo u srednjem vijeku.
Na puste posjede doseljavali su se i u drugoj polovici 16. stoljeća novi stanovnici. Npr. Hrvatsko-slavonski je sabor tada tvrdio da koprivnički kapetani raspolažu s mnogo kmetova, iako je Stjepan Patačić u svom izvješću Ugarskoj komori 22. travnja 1614. godine smatrao da je Koprivnica više vojna tvrđava nego grad. Građani su u njoj držali samo dvadesetak kuća. Koprivnički građani su još k tome bili tijekom 16. stoljeća opterećeni plaćanjem desetine u godišnjem iznosu od 40 forinti. Iz nekih naselja kmetovi su 1540-tih godina 16. stoljeća raseljeni po raznim krajevima Ugarske kao i Moravske. Postoje podaci da su seljaci iz dijelova Križevačke županije naseljeni u južnom Gradišću, na sjeveru Gradišća na području Šopronske i Požunske županije te u istočnoj Štajerskoj, a najvjerojatnije i u Slovačkoj.
Depopulacija je imala utjecaj i na dinamiku prirode što se najbolje može vidjeti na primjeru širenja šumskih površina u okolici Koprivnice i pojavi pustoši bez stanovništva. Opustjela odnosno pusta područja (pustoši) su nastajala kao posljedice ruralnog egzoduza i dinamičnih migracijskih gibanja u trenucima vojnopolitičkih, gospodarskih i demografskih zbrka i nereda. Podaci govore da su od osmanskih prodora najteže udarce su pretrpjela seoska društva jer su sela, za razliku od utvrđenih gradova, bila nezaštićena i otvorena za pljačku. Razvojne teškoće seoskih područja bile najpouzdanijim pokazateljima o opsegu opustošenosti. Ako su se u osmanskim ratovima gradovi osvajali nakon duge opsade, velika su seoska područja pustošila i razarala u brzim pohodima te doslovno «mačem i ognjem». Tako je bilo i u okolici Koprivnice.
