Osvrt na književnu večer s Dašom Drndić

U Knjižnici i čitaonici „Fran Galović” Koprivnica u četvrtak 9.5.2013. godine održana je književna večer s poznatom i nagrađivanom književnicom Dašom Drndić. S autoricom je razgovarao Seid Serdarević, urednik u nakladničkoj kući Fraktura, a u organizaciji je uz Knjižnicu sudjelovala i nakladnička kuća Šareni dućan iz Koprivnice.

Daša Drndić već je treći put posjetila Koprivnicu, a svaki susret s njom je književna i intelektualna poslastica za koprivničku publiku zbog njezinog britkog, beskopromisnog i kritičkog sagledavanja društveno-političkih fenomena prošlosti, koji se u raznim varijantama perpetuiraju i u svakidašnjici. Prije svega se to odnosi na teme fašizma, nacizma i holokausta.

Prilikom predstavljanja najnovijeg romana „Belladonna” autorica se prisjetila kako je prvu domaću književnu nagradu dobila upravo u Koprivnici, nagradu “Fran Galović” za roman Sonnenschein 2007. godine, koji je u međuvremenu preveden na niz jezika, a nedavno i na francuski u renomiranoj nakladničkoj kući Gallimard.

Posjetitelji su imali priliku čuti nekoliko zanimljivih i potresnih ulomaka iz romana „Belladonna”. Andreas Ban, glavni lik u ovom romanu, intelektualac je koji odlaskom u mirovinu postaje društveni “škart”, svaki je njegov pokušaj da ga se čuje i vidi bezuspješan i kao takav predstavlja sliku intelektualaca i starijih osoba u današnjem društvu koje promiče kult mladosti i ljepote.

Autorica u svojim djelima često govori o ljudima koji su nepravedno bačeni na rub društva te o holokaustu, posebno ističući da je svaka žrtva pojedinačna te da iza imena ljudi na raznim popisima stoje ljudske sudbine. Ne postoji inspiracija u pisanju, pisanje je zanat i iziskuje rad i disciplinu, stav je autorice. U literaturi ne treba puno izmišljati jer su priče oko nas, život je satkan od fragmenata koji poput patchworka čine priču, a tako je strukturirana i radnja u romanima Daše Drndić. Autorica je iznijela i svoju kritiku akademske zajednice koja ne reagira na negativne društvene promjene te komentirala nezaposlenost mladih koja dovodi do neimaštine i bijesa koji može biti vrlo opasan. Govorila je i o potrebi za suočavanjem s prošlošću i istinom te o naslovima svojih djela, od kojih su mnoga na stranim jezicima kako bi se izbjegla mogućnost interveniranja lektora, korektora, urednika i dr. Nabrojimo ih: Put do subote, Prosveta, Beograd, 1982., Kamen s neba, Prosveta, Beograd, 1984., Marija Częstochowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu, Adamić – Rijeka i Arkzin Zagreb, 1997., Canzone di guerra – Nove davorije, Meandar, Zagreb, 1998., Cannzone di guerra, roman, 2007., Totenwande, Zidovi smrti, Meandar, Zagreb, 2000., Doppelgänger, Samizdat B92, Beograd, 2002., Leica format, Meandar, Zagreb, 2003. i Samizdat B92, Beograd, 2003., Doppelgänger, Faust Vrančić, Zagreb, 2005., After Eight, književni ogledi, Meandar, Zagreb, 2005., Feministički rukopis ili politička parabola: drame Lillian Hellman; Ženska infoteka, Zagreb, 2006., Sonnenschein – dokumentarni roman; Fraktura, Zaprešić, 2007., April u Berlinu; Fraktura, Zagreb, 2009., Belladonna; Fraktura, Zagreb, 2012.).