Ahilova tetiva najsnažnija je i najveća tetiva u ljudskom tijelu, duga je 5-6 cm a široka 5-6 mm. Ona čini završni dio troglavog mišića potkoljenice – “lista” (m. triceps surae), kojeg čine površni m. gastrocnemius koji ima dvije glave i duboki m. soleus. Oba mišića završavaju snažnom Ahilovom tetivom – najjačom tetivom u tijelu, koja se hvata na donju polovinu stražnje strane petne kosti. Mišići stražnje strane potkoljenice najsnažniji su ispružači stopala, odižu petu i cijelo tijelo na prste. Djelovanje ovog mišića neophodno je pri hodu, trčanju i skakanju
Najčešće se radi o promjenama na samoj tetivi ili njenom hvatištu za kost, koje su najčešće posljedica prenaprezanja, o čemu smo već pisali. Radi se o brojnim, ponavljanim mikrotraumama koje dovode do patoloških promjena tetive.
Klinička slika ovisi o lokalizaciji promjena na tetivi, a tegobe se razvijaju postupno. Dva su mjesta gdje su promjene najčešće – jedno je samo hvatište tetive za petnu kost, a drugo sredina tetive. Najčešći i dominantni simptom je bol, koja se javlja polako, u početku tijekom fizičke aktivnosti ili neposredno poslije nje. Kasnije se intenzitet boli pojačava i ne prolazi nakon odmora. Razvija se vidljivo i opipljivo zadebljanje na samoj tetivi, koje je bolno na pritisak a pri pokretu javljaju se krepitacije (škripanje). Bol se pojačava pri hodu i to posebice pri hodu na petama. Uz klinički pregled, dijagnozu potvrđuje ultrazvučni nalaz.
Liječenje treba započeti što ranije hladnim oblozima ili višekratno masažom ledom te izbjegavanjem pokreta koji izazivaju bolove. Potpuno mirovanje nije nužno. U drugoj fazi provodi se fizikalna terapija: ultrazvuk, elektroterapija, laser, magnetoterapija, itd. Svi ovi postupci smanjit će upalni proces tetive te poboljšati prokrvljenost ozlijeđenog dijela tetive. Posebna je važnost kineziterapije – vježbanja, koje poboljšava istezljivost tetive, snaži mišiće potkoljenice i povećava njihovu izdržljivost.
Od koristi su ortopedski ulošci ako se radi o spuštenim stopalima i silikonski podlošci za petu koji smanjuju stres pri hodanju i trčanju. Trajanje liječenja je različito – od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Povratak rekreativnim i sportskim aktivnostima mora biti postupan.
Ekstremniji vid oštećenja Ahilove tetive je njezino djelomično ili potpuno puknuće. Najrizičnija skupina su muškarci u dobi između 30 i 40 godina, rekreativci, a rupture ove tetive češće su u muškaraca u odnosu na žene, čak oko 9 puta. U više od tri četvrtine slučajeva, puknuće tetive nastaje pri skoku, doskoku, okretu ili pri naglom ubrzanju prilikom trčanja. Javlja se najčešće u rekreativaca, manje često u sportaša amatera i profesionalaca. Sportovi u kojima su ozljede Ahilove tetive najčešće su: trčanje, nogomet, rukomet, tenis, košarka, gimnastika, odbojka, skakanje u vis i dalj.
Dijagnoza puknuća tetive nije teška – dovoljan je korektan klinički pregled i ultrazvučna potvrda. Vodeći simptom je nagla bol praćena praskom – osjećajem da je nešto puklo. Ozlijeđeni teško hoda, ne može potrčati, savijati stopalo prema dolje niti hodati na nožnim prstima. Na mjestu rupture pipa se udubljenje u tetivi.
Kod potpunog prekida tetive, operativni zahvat jedini je vid liječenja, a samu operaciju preporuča se učiniti što ranije. Povratak sportskim aktivnostima može se očekivati oko 6 mjeseci po operativnom zahvatu.
Na kraju naglašavamo veliku važnost prevencije nastanka ove ozljede, kao ključnog faktora, koji mora biti sastavnim dijelom svake sportske i rekreativne aktivnosti. Zato je prije svake sportske ili rekreativne aktivnosti, potrebno provesti dostatno zagrijavanje i istezanje muskulature, te nakon aktivnosti (rekreacija, trening, natjecanje) završiti s istezanjem mišića.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. : 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr
