Za one koji misle da se stadion gradi kratko vrijeme i da ne treba brzati, evo sličica snimljena u razdoblju 1960-1962. godine. Prije 50 godina, dakle. Gradimo ga pola stoljeća. Pristupni put do igrališta je s vratiju (stara lesa s ugrađenom malom blagajnom) na koja danas ulaze tenisači. Desno je rukometno igralište, lijevo travnati brežuljci.
Naprijed je igralište, gledalište i trkalište, sve u jednom. Slika je, naime, snimljena u vrijeme popularnih speedway utrka. Na Gradskom stadionu izgrađena je (i dobrovoljnim akcijama gimnazijalaca, drugih srednjih škola nije bilo, a ŠUP, Školu učenika u privredi nisu smatrali srednjom školom) za potrebe motociklista lešnata, nagnuta, staza, na kojoj su vozili i obični motori i biciklisti (Levačić, Horvat, Bogović). Atletska staza nikad nije sagrađena.
Gledalište je ispunjeno, a sitni detalji na slici mogli bi ispričati priče: dečko koji vozi na biciklu lojtru, obitelj koja se okupila oko mališana, mama i baka koje vode dječačića, dječja kolica u modi onog vremena, naslonjeni bicikli… Nostalgija u malim dozama.
