Najava korištenja certifikata seljačke tržnice koje provodi Udruga hrvatskih tržnica, kojom će domaći proizvođači voća i povrća dobiti posebnu odjeću i oznake, umjesto da smiri strasti, podigla je još više prašine.
Većina prodavača s kojima smo razgovarali smatraju kako ‘mahanje zastavicom’ neće ništa bitno promijeniti, jer će se voće i povrće i dalje jeftino kupovati u trgovačkim centrima te na zagrebačkoj Zelenoj tržnici, a onda prodavati pod domaće.
– Svatko se bori za život, ali ovo je prešlo svaku granicu – rekla nam je jedna prodavačica koja je htjela ostati anonimna.
– Mi se borimo protiv poplava, suše i raznih nepogoda, a netko drugi zarađuje na našoj muci. Ne kažem da ti prodavači nemaju domaće povrće i voće. Imaju, ali ne u tolikim količinama. Ja sam prošle godine u cijelom plasteniku nabrala 70 kg graha uz navodnjavanje jer je bila suša, a ove ‘male’ prodavačice imaju ga cijelu godinu. Ma kako, molim vas? Ljuta sam jer uz sve državi moram plaćati porez – priča naša sugovornica, koja nije htjela pristati na certificiranje. Kaže, njeni kupci znaju da su njeni proizvodi domaći, tako da odjeća neće ništa promijeniti, a i nema vremena za gubljenje s kojekakvim komisijama.
Slično misli i prodavačica Marica, koja također nije htjela pristati na certificiranje jer prodaje tek nešto viškova iz domaćeg vrta, a kupci se uvijek vraćaju jer znaju što je domaće.
– Važan mi je certifikat jer želim da kupci znaju da se krvavo mučim za ono što im nudim. Nadam se da će to povećati prodaju, iako neće spriječiti preprodavače da nastave prodavati tuđe povrće – kaže Marija.
S njom se slaže i Anka Popović iz Herešina, koja će, uskoro na tisuću kvadrata, proizvoditi sve vrste povrća, i također će dobiti certifikat. Kao i Marija, nada se da će joj pomoći u prodaji i naplati mukotrpnog rada na sve više opustjeloj plodnoj hrvatskoj zemlji.
