Izuzmemo li jadranski derbi i pobjedu Rijeke protiv Hajduka, za iznenađenje kola pobrinuli su se nogometaši Slavena, koji su na Apašu osvojili bod protiv Dinama, a trebali su i sva tri. Sudeći prema gostovanjima u Puli i Varaždinu, malotko je davao bilo kakve izglede Farmaceutima, no Zekić je nadmudrio Čačića, a njegova momčad još jednom pokazala da nije slučajno u gornjem dijelu ljestvice.
Za povratak na četvrtu poziciju najzaslužniji je domaći dečko Nikola Jambor. Odigrao je možda i najbolje otkad se vratio u Koprivnicu, izabran je u momčad kola, a pogodak koji je zabio bio je na ‘šlag na torti’. Kasnije se ispostavilo, bio mu je to prvi seniorski pogodak u Slavenu, odnosno HNL-u. Ne i prvi u karijeri, jer ranije je već zabijao u Portugalu, a jednom i za Osijek u kupu. Nekako smo sigurni da mu je upravo ovaj najdraži, jer zabio ga je za matični klub i to protiv višestrukog hrvatskog prvaka, čiju mrežu čuva reprezentativac Livaković.
– Da, ispalo je da bolje ne može, a da stvar bude zanimljivija, bio mi je to okrugli 50. nastup u dresu Slavena. Baš se pogodilo. Možda smo malo duže čekali na taj gol u HNL-u, ali ne smijemo zanemariti da sam pet sezona bio vani, a u HNL-u nepune dvije. Uostalom, pogoci nisu moj zadatak, da se tako izrazim, niti se zamaram time hoću li zabiti. Imam druge prioritete u igri i važnije mi je da momčad odigra dobro – rekao nam je Jambor.
Moramo podići nivo igre ako želimo zadržati poziciju
Ulovili smo ga taman na putu prema Varaždinskoj županiji, gdje je išao ručkom počastiti djevojku za prvijenac. Kaže da će u srijedu nakon treninga i društvo iz svlačionice počastiti roštiljom, ali da nekog vremena za slavlje nema, jer prvu pobjedu u nastavku sezone tek moraju upisati. Tim više je pogodak koji je zabio vrjedniji.
– Da, možemo reći da je gol došao u najbolje vrijeme. Znamo i sami da nismo igrali dobro, nismo ni mi bili zadovoljni, ali sad protiv Dinama stvarno smo bili na visokoj razini svih 90 minuta. Imali smo zrelije i konkretnije šanse, limitirali smo ih i na kraju možemo žaliti za tri boda. Nadam se da nećemo dugo čekati na tu prvu pobjedu – naglasio je.
Tko zna, možda dođe već u Osijeku, još jednom gradu i klubu čije je boje branio. Ne samo on, već i trener Zekić, odnosno igrači Mudražija, Mioč, Perošević…
– Da, dosta nas je tamo igralo i znamo otprilike što nas čeka. Istina, Osijek igra toplo-hladno, nisu ni oni najbolje ušli u drugi dio sezone, ali su odlična domaćinska momčad. Možda jesu izgubili nekoliko važnih igrača, nositelja igre, ali i dalje su tamo pojedinci, i to puno njih, koji mogu prelomiti bilo koju utakmicu – napomenuo je.
Kaže da je svojom formom zadovoljan, no svjestan je da uvijek može bolje i da cijela ekipa mora bolje, jer borba za četvrtu poziciju bit će žestoka.
– Nekako smo usporeno ušli u drugi dio, ali dizat ću se i ja cijela ekipa kroz prvenstvo, u to ne sumnjam. Još je 17 utakmica pred nama i bit će svega. Borba za četvrtu poziciju bit će vrlo zanimljiva, nekako sam siguran da će se priključiti Rijeka i Lokomotiva, a to znači da će pola lige voditi bitku za tu poziciju koja će na kraju možda značiti i Europu. Zato moramo podići nivo igre, jer bez toga ne moramo ni razmišljati o borbi za europska natjecanja – iskreno je priznao 26-godišnji veznjak.
Ugovor do kraja sezone
Za kraj smo se još malo vratili na pogodak, koji je bio vrlo lijep, baš kao što je i prizemni udarac s ruba 16 metara bio vrlo precizan.
– Vjetar je u tom prvom poluvremenu bio kontra nas i znali smo da nećemo imati previše šansi. Eventualno preko prekida i kornera i zato smo se i dogovorili da svaku loptu iz outa bacamo u 16 metara i nešto na silu hvatamo. Tako je i bilo. Manaj je dobio dva skoka, Crnac se odlično zagradio i ostavio mi loptu, a ja na brzinu vidio taj jedan mali slobodan prostor, jer je gužva bila velika, i gađao sam. Nije taj šut bio prejak, ali je bio precizan i dovoljno dobar da Livaković ne stigne reagirati – prisjetio se autor prvog Slavenovog gola u nastavku prvenstva.
Ako ga je netko zaslužio, onda je to on. Ne samo zato što je domaći igrač i što dosad nije bio upisan u listu strijelaca, već zbog toga što se dugo mučio s ozljedama, koje su ga udaljile od još ozbiljnije karijere. Ne smijemo zaboraviti da je riječ o možda i najvećem Slavenovom talentu ikad, probijao se kroz Belgiju i Portugal, no ozljede su ga prisilile na svojevrsni reset. One su sad prošlost, u najboljim je igračkim godinama i tko zna, nova europska prilika možda mu se ponovno ukaže. Ugovor sa Slavenom veže ga do kraja sezone, a tada, kako i sam kaže, sve je otvoreno i mnogo toga, barem kada je Slaven u pitanju, ovisit će o Zekiću, odnosno njegovom ostanku/odlasku iz kluba…
