Gotovo cjelodnevni put, dva avionska presjedanja i eto nas u Keflavíku, našoj islandskoj polaznoj točki. Kasni dolazak, vremenska razlika od dva sata i naporan put uputio nas je direktno u obližnji hostel.
Kišno jutro i niske temperature nisu nas nešto oduševile, ali prvi dan smo ipak rezervirali za aklimatizacu, šopingiranje i opremanje hranom te svime što bi nam moglo zatrebati nakon što napustimo ogroman Reykjavík, glavni grad Islanda i mjesto gdje se smjestilo gotovo 65% stanovništva čitavog otoka. Čim smo se odmakli od civilizacije i krenuli putem sjevera, ostali smo fascinirani sasvim drugačijim krajolikom od nama poznate Podravine, fotkali smo sve i svašta.
Velik dio islandskih cesta čine makadamske ceste, čak i dijelove glavnih cesta. Najbrži i najjednostavniji način za obići otok je tzv. “ring road” cesta pod brojem 1, duga 1428km, no zaobilazi neke zanimljive djelove otoka, ponajviše zapadne fjordove koji su neizostavni kako bi se dobila potpuna slika Islanda. Mi ih dakako nismo zaobišli.
Putem samo naišli na bezbroj usamljenih farmica koje se uglavnom bave košnjom trave i spremanjem sijena u bale. Na čitavom otoku smo vidjeli ogroman broj ovaca i prekrasnih islandskih konja, koji slobodni pasu travu na velikim pašnjacima i čine prekrasne prizore. Velik broj staja turistima nudi i jahanje što je zasigurno čarobno iskustvo.
Prva regija kojom smo prolazili, Vesturland , bila je odličan uvod u islandsku avanturu prekrasnih prizora. Bazaltne stijene, ogromne pješćane plaže sa svijelim pijeskom i crnim stijenama, visoke klisure i svjetionici bili su kao magneti za naše objektive. Sjevernije su nas dočekali zapadni fjordovi, vjerojatno najspektakularniji dio otoka što se tiće krajolika i prekrasnih pogleda. Bili smo na najzapadnijoj točki Europe – Latrabjarg – gdje se gnijezdi bezbroj pitomih puffina koje smo nažalost propustili jer su odselili u južnije krajeve, no tu je inače velik broja raznovrsnih ptica na visokim klisurama. Nezaobilazan je prekrasan Dynjandi vodopad, koji se s vrha planine slijeva i širi prema dnu.
Islanđani, svi domaćini, ljudi na otoku kao i turisti su vrlo ljubazni. Hosteli zanimljivi svaki na svoj način, svi su odlično opremljeni, bilo je modernih, a zanimljivi su posebno neki od njih koji su bili uređeni u originalnom starom islandskom stilu. Iako su često zabačeni i izolirani na obali, daleko od gradova, iznenadili smo se što su svi (osim jednog) nudili brz pristup internetu.
Sjeveroistok i istok nemaju spektakularne pojave i nešto su slabije naseljeni, ali bez obzira nude onaj pravi čaroban islandski krajolik. Ovdje nas je dočekalo nešto lošije vrijeme, ali nas veseli dobra prognoza za slijedeće dane, kada nas čekaju veliki islandski glečeri i popularni južni “zlatni prsten”, a možda konačno uhvatimo i Auroru.
foto: Mario Kos
{vsig}fun/09-2012/island{/vsig}
{vsig_c}0|_MG_6956.jpg|Jedna od mnogobrojnih ruralnih farmica|99% farma koje smo putem imali prilike vidjeti od zasađenih površina su uglavnom travnjaci za sijeno koje koriste u zimsko doba godina za prehranu mnoštva ovaca i konja kojih ima gotovo svugdje za vidjeti.{/vsig_c} {vsig_c}0|_MG_8213.jpg||Námafjall – aktivno geotermalno područje, nesnosnog mirisa – veliki broj bazena s kipućim sivkastim blatom i izvorima vruće pare sumpornog mirisa – u blizini Mynvatn jezera.{/vsig_c} {vsig_c}0|_MG_8466.jpg||Peraja kita grbavca, u uvali pokraj Husavika na sjeveru otoka.{/vsig_c} {vsig_c}0|_MG_7326.jpg||Látrabjarg // Na najzapadnijoj točki Europe, najveća i prekrasna klisura i mnoštvo različitih ptica – puffine smo propustili nažalost :({/vsig_c}