Iako se bolest spominje još u 16. stoljeću, najpreciznije ju je opisao 1916. godine njemački vojni liječnik Hans Reiter u jednog časnika, kod kojeg su simptomi bili: uretritis (upala mokraćne cijevi), artritis (upala zgloba) i konjuktivitis (upala spojnice oka), a koja se javila nakon jedne epidemije dizenterije – infekcija probavnog sustava). Nova je bolest po autoru nazvana Reiterova bolest.
Bolest se ubraja u skupinu reaktivnih artritisa i obično joj prethodi infekcija donjeg dijela, urogenitalnog trakta (mokraćna cijev, mjehur) ili infekcija crijeva, a najčešći uzročnici su shigella, yersinia, chlamydia, ureaplasma i mycoplasma. Obično jedan do tri tjedna nakon infekcije pojavljuju se simptomi bolesti.
Reiterova bolest je daleko češća u muškaraca, čak 20-ak puta nego u žena. Najčešće se javlja u mlađih muškaraca između 20 do 40 godina. U gotovo 75 posto bolesnika nađe se HLA B27 antigen, tako da se određena uloga za razvoj ove bolesti pripisuje i genetskom faktoru.
Što se kliničke slike tiče, u pravilu radi se o asimetričnom artritisu (javlja se na jednoj strani tijela), a može biti zahvaćen jedan ili nekoliko zglobova i pretežu zglobovi donjih ekstremiteta – obično nožni zglob ili koljeno. Zahvaćeni zglob je zacrvenjen, otečen, bolan i ograničeno pokretan. Osim zglobova, upalnim procesom mogu biti zahvaćene i izvanzglobne strukture: tetive, ovojnice tetiva i osobito pripoji tetiva za kost. Što se prognoze tiče, funkcija zgloba ostaje dugo očuvana.
Kod bolesnika s Reiterovom bolesti čest je i sacroileitis – upala zgloba koji čine ilijačna kost, kao sastavni dio kostiju zdjelice i krstačna kost, kao završni dio kralježnice. Ponekad sakroileitis može biti i samostalni entitet. Osim zglobnih promjena, kao što je već spomenuto javljaju se upalne promjene oka i urogenitalnog sustava.
Dijagnoza se postavlja na temelju dobre anamneze, korektnog kliničkog pregleda, laboratorijskih (mikrobioloških i biokemijskih) nalaza, radioloških pretraga i HLA tipizacije tkiva. Kad se u mlađeg muškarca pojave artritis, uretritis i konjunktivitis dijagnoza bolesti je sigurna.
Bolest najčešće ima kroničan tijek i sklonost ponavljanju. Što se liječenja tiče, ako se izolira mikroorganizam potrebna je antibiotska terapija. Nužni su i nesteroidni antireumatici (Ibuprofen. Knavon, Lubor, itd) koji utječu na upalni proces i bolove. Korisne su i procedure fizikalne terapije.
Piše. dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr
