Padne li danas nekoliko kapi znoja, ili, ne daj Bože, prokisne krov nad sportskim dvoranama i ovlaži parket ili plastičnu podlogu na kojima se danas igraju loptačke igre, zove se time out i starčeki s metlom i krpom dogegaju, dokaskaju, ili djevojčice manje-više zbunjeno dotrče, često ne znajući što im je činiti, pa pomognu i sportaši, rjeđe suci-sutkinje, jer oni su ipak u sportu povremeno iznad sportaša.
Neka oproste oni koji ne razumiju šalu, ali život je tako ozbiljan da malo smijeha nije na odmet.
Slika koju objavljujemo snimljena je na samom početku šezdesetih godina prošlog stoljeća na Gradskom stadionu na rukometnom igralištu s lešnatom podlogom. Kiša je dobro ”oznojila” podlogu, pa ni tisuću krpa i metli ne bi moglo osušiti ”pod”. No, rukomet se igrao i po takvom terenu, ne samo kišnom, već i blatnom, lopta nije mogla odskakivati od tla, ali: gradilo se mic po mic da bismo imali ovo što imamo danas, ili bolje reći što smo imali jučer, jer za sutra se ne bismo usudili prognozirati.
Vremena se mijenjaju. Luknite kroz prozor i vidjet ćete da nakon sunca dolaze kiše i snijegovi i jaki vjetrovi. Možda će se sport opet odvijati u starim uvjetima.
