Brežuljkasti dijelovi južnih i zapadnih dijelova prigradskih naselja i idilični brežuljci Bilogore (nekadašnje: Međurečke gore) i Kalnika učinili su u ovom kraju od starinea popularnim vinogradarstvo, gorice i kleti, ne samo kao poljoprivrednu granu nego i za utjehu starima, koji se više nisu mogli baviti teškim poljoprivrednim radovima te kao inspiraciju mnogim umjetnicima. Vinova loza je vrlo rano došla u ove krajeve. Pretpostavlja se da su vinovu lozu u Panoniju donijeli Kelti u 4. st. pr. Krista. Rimskim zauzimanjem prostora uz Dravu u panonskoj nizini se razvija poljodjelstvo, što pospješuje razvoj vinogradarstva. Nakon rimske vlasti, u vrijeme seobe naroda, nazaduje kultura vinove loze u mnogim europskim zemljama. Doseljenjem Hrvata na ove prostore dolazi do postupnog razvoja feudalnih odnosa. Uzgoj vinove loze je zahtijevao veliki broj radnika i visoku radnu kulturu. Proizvodnja vina obuhvaćala je tridesetak operacija koje su morale biti usklađene s vegetacijskim ciklusom vinove loze, a i s procesom vinifikacije grozda.
U Podravini vinogradarstvo je zasigurno razvijeno već u 13. i 14. stoljeću i to po obroncima Bilogore (Međurečke gore) i Kalnika. O starim vinogradima govore mnogobrojni dokumenti, a prvi spomen vinogradima u području Kalnika datira u 1244. godinu. Na Bilogori (Međurečkoj gori) se vinogradi prviput spominju 1316. godine kod Komarnice (Novigrada) i Prodavića (Virja) no spominju se vrlo brzo i kod Koprivnice. Prvi pisani dokumenti o vinogradarstvu na području grada Koprivnice datiraju iz sredine 14. stoljeća. Povijesni izvori vinograde oko Koprivnice grupiraju u pet područja: područje Kameno (danas područje Starigrada i dijelova Jagnjedovca), Dragano-vec, Bakovčice, Vinica i Močile. U Koprivnici je u 15. stoljeću već razvijena trgovina vinom u gostionicama, gostioničari su vino kupovali na veliko a prodavali ga na malo. Od kupljenog vina krčmari su morali od svakog lagva plaćati vrijednost jednog pinta, odnosno cijenu pinta pod kojom se vino točilo. Zanimljiv je i podatak o slobodnom uvozu vina u gradsko utvrđeno područje Koprivnice. Svaki građanin je mogao uvažiti vino u grad od berbe do Martinja (11. studenog). Na sv. Martina, poslije pozdravljanja, vino se nije moglo uvoziti sve do iduće berbe. U slučaju da bi koji građanin silom htio vino uvoziti u Koprivnicu, slijedile su odgovarajuće sankcije. Gradski je sudac, kao poglavar grada, zajedno s prisežnicima morao to vino zaplijeniti u korist gradske općine.
