Ljubav je sve. Sve je ljubav.
Svoju djecu obasipajte ljubavlju, nježnošću, pohvalama, da bi jednog dana imali samopouzdanje i sigurnost. Postavlja se pitanje velikog broja razvoda i razvile su se razne teorije zašto je tome tako…
Jednom mi je frendica rekla “Draga ja i ti ne bi znale prepoznati ljubav ni da nas mokrom krpom udari u glavu”. I da to je istina, što mi znamo o ljubavi? Većina nas dolazi iz obitelji gdje se ljubav i nježnost nisu pokazivale, odgajali su nas kritikama, usporedbama, očekivanjima, dužnostima i obvezama.
Većina nas smo tragači za ljubavi, o njoj moramo učiti jer o njoj ništa ne znamo. Ako se i dogodi da nabasamo na ljubav mi je se bojimo. Ljubav traži iskrenost, traži prisnost, ona je nježna i za nju treba hrabrosti. I zato djecu treba okružiti ljubavlju i nježnošću, treba ih učiti voljeti i biti voljenima tako da im ljubav bude dio njih.
Ljubav znači davati toplinu, ljubav znači biti vatra, biti svijetlo. Ljubav znači biti blizu jedan drugome, a ne posjedovati. Ljubav je puno više od toga što se može staviti u riječi, više od onog što se može izraziti. U tome i jest njezina čarolija. Opisati ljubav je poput opisivanja okusa, recimo, čokolade. Jednostavno moraš probati da bi je poznavao, a čak ni onda je ne možeš pravo upoznati ni u potpunosti spoznati. Zaista, što mi znam o ljubavi? Ljubav se ni ne može znati, samo osjećati.
Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate, i nađite vremena da podijelite vaše dragocjene misli sa drugima. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah.
