”Ne poklon, već – obaveza”, bio je u samom početku osamdesetih godina novinski naslov u povodu skorog potpisivanja samoupravnog sporazuma o suradnji između Agrokosova iz Prizrena i Podravke iz Koprivnice.
Naime, u koprivničkoj tvrtki odlučili su da novac, koji republike daju u federaciju za nerazvijene, a poslije mu se gubi trag, treba uložiti u konkretne projekte. Tako je Hrvatska odlučila graditi klaonicu koja će raditi prema islamskim običajima. Računalo se da je Kosovo bogato povrćem, koje je uvijek potrebno Podravki u proizvodnji, pa će to biti obostrani interes. Računalo se da će se u novom pogonu zaposliti 85 novih i 30 radnika iz stare, zatvorene kalonice.
Ugovor je potpisan, na slici su predstavnici Kosova i Agrokosova s jedne i predstavnici Hrvatske i Podravke s druge strane. Generalni direktor Podravke tada je bio Đuro Bijač (treći s desna).
Suradnja je bila neuspješna. Nešto zbog sirovina (ovce), nešto zbog mentaliteta radnika, ništa od svega. Puklo bratstvo i jedinstvo na sitnom detalju: treba delat’!
