Cijepljenje je sigurno najefikasniji način prevencije zaraznih bolesti pojedinca i cijele populacije. Zahvaljujući cijepljenju učestalost brojnih zaraznih bolesti drastično je smanjena: bjesnoća, difterija, tetanus, poliomijelitis (dječja paraliza), žuta groznica, ospice, mumps (zaušnjaci), rubeola i hepatitis B, dok su velike boginje praktički iskorijenjene.
Što je više cijepljenih, mogućnost epidemija značajno je manja. Dokaz tome su brojne nepotrebne smrti djece u nerazvijenim zemljama, kojima je cjepivo uglavnom nedostupno. Zato dileme uopće ne bi smjelo biti. TREBA SE CIJEPITI, jer cijepljenje je jedini način prevencije zaraznih bolesti. S druge strane jedini razlog pojave epidemije je necijepljenje.
Samo jedan primjer, da u svijetu godišnje od bjesnoće umre više od 50.000 ljudi, koji bi danas bili živi da su na vrijeme cijepljeni, dovoljno govorio o važnosti cijepljenja.
Cilj cijepljenja je stimulacija imunološkog sustava na stvaranje specifičnih antitijela i na taj način razvijanja otpornosti – imuniteta protiv određene zarazne bolesti.
Dva su osnovna načina cijepljenja: aktivna i pasivna imunizacija. Pri aktivnoj imunizaciji cjepivo sadrži oslabljene, fragmentirane ili “ubijene” uzročnike bolesti ili njihove toksine. Nakon cijepljenja oni uzrokuju imunološki odgovor. Kod pasivne imunizacije cjepivo sadrži specifična protutijela (imunoglobulini) protiv uzročnika određene bolesti.
Iako kod gripe cjepivo pruža samo djelomičnu zaštitu, nema dileme da se treba cijepiti, a pogotovo rizične skupine u populaciji. Od gripe najviše obolijevaju mlade osobe, dok starije dobne skupine značajno manje, čemu je razlog prethodno aktivno stečen imunitet preboljele gripe u mladosti, ali svakako i cijepljenje.
Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail:drazen.sacer1@kc.t-com.hr