Velika važnost transplantacijske medicine

„Najbolji način življenja života je uložiti ga u nešto, što će nadživjeti sam život“. (William James)

Organ potreban za život drugom čovjeku dobiva se od umrle osobe nakon prestanka rada srca ili ranije, kad više nema moždane aktivnosti. Danas sve naše velike bolnice mogu točno procijeniti ozljede mozga i je li bolesnikovo stanje izlječivo ili je oštećenjem mozga nespojivo sa životom. Naravno da organ za presađivanje, primjerice bubreg može darivati i živa osoba, ako su ispunjeni uvjeti tkivne podudarnosti darivatelja i primatelja.

Do danas su stotine tisuća teško oboljelih ljudi kod kojih su svi drugi načini liječenja zakazali, izliječeni presađivanjem organa ili im je život bio znatno olakšan. Povijest transplantacije datira od ranih 50-ih godina prošlog stoljeća, kad je 1954. godine prvi put presađen bubreg (Muray) i koštana srž 1956. g. (Thomas). Već 1963. g. uslijedilo je prvo presađivanje jetre (Starzl), potom srce 1967. g. (Barnard) i pluća 1983. godine (Cooper). U Hrvatskoj je prvu uspješnu transplantaciju bubrega izveo Francisković 1971. g. u riječkoj bolnici.

Koliki je značaj transplantacije potvrđuje i dodjela Nobelove nagrade dvojici pionira transplantacije Josephu Murrayu i Donallu Thomasu. Ovo najveće svjetsko priznanje primili su i znanstvenici u oblasti tipizacije tkiva te otkrića imunosupresiva (lijekova koji sprječavaju odbacivanje tkiva).

Načelno transplantacijski sustav je strukturiran na tri razine:

1. Javnost – mogući darivatelji ili primatelji organa ili dijelova ljudskog tijela. Temeljni cilj je obaviještena i senzibilizirana javnost i razvijanje svijesti o tome da plemenita gesta doniranja organa omogućuje život drugoj osobi.

2. Donorski centri – opće bolnice i kliničke ustanove gdje se obavlja eksplantacija organa, kod nas njih ukupno dvadesetdvije.

3. Transplantacijski centri – zdravstvene ustanove u kojima se obavlja presađivanje organa. U Hrvatskoj je trenutno pet licenciranih transplantacijskih centara: KBC Zagreb, KBC Rijeka KBC Osijek i Kliničke bolnice Merkur i Dubrava.

Godišnje se u svijetu transplantira više od 10.000 organa i ta brojka stalno raste. Od toga, su gotovo uvijek dvije trećine bubrezi, jer je za njima najveća potreba. Nažalost, osim kod nas, u čitavom je svijetu velik nerazmjer između rastućih potreba za organima i broja organa na raspolaganju.

Za uzete dijelove ljudskog tijela zabranjeno je davati, odnosno primati bilo kakovu novčanu naknadu te ostvarivati drugu materijalnu korist. Srećom, mogućnost zloupotrebe praktički je nemoguća, jer se radi o istovremenom timskom radu većeg broja vrhunskih liječnika i drugog osoblja. Hrvatska ima dobro razvijenu transplantacijsku medicinu u svim njenim segmentima: kirurgija, imunologija, anesteziologija i intenzivno liječenje. S druge strane, još se može poboljšati organizacija prikupljanja organa i potpora javnosti u smislu boljeg obavještavanja i senzibiliziranja građanstva za doniranje organa.

Darivanje krvi već je odavno sasvim uobičajeno, i čin je bez kojeg se svakodnevna medicinska praksa ne može više niti zamisliti. Slično tome i darivanje organa: bubreg, srce, pluća, gušterača (otočići), tanko crijevo, trebalo bi postati uobičajenim postupkom. Moguće je transplantirati i tkiva: rožnice, kosti, hrskavica, koža, tetive, srčani zalisci i krve žile te krvotvorne matične stanice – koštana srž. Zahvaljujući napretku imunologije i tipizacije tkiva, transplantacijske reakcije (reakcije imunološkog odbacivanja zbog razlika u tkivnim antigenima ) sve su rjeđe, ili točnije moguće ih je izbjeći.

Svi oni koji su uključeni u transplantacijske aktivnosti slažu se da je potrebno osigurati još bolju i cjelovitu financijsku potporu te profesionalizirati transplantacijske koordinatore u svim velikim bolničkim ustanovama. U Hrvatskoj je 2015. godine bilo 169 darivatelja organa, koji su omogućili da 399 pacijenata sa listi čekanja dobije priliku za presađivanje. Transplantiran je je 213 bubreg, 141 jetra, 37 srca i 8 gušterača.

Danas se u 22 hrvatske bolnice obavlja se eksplantacija organa, a najuspješnije donorske bolnice u 2015. godini bile su KBC Rijeka (31), KBC Split (23) i Opća bolnica Varaždin (18). U koprivničkoj se bolnici godišnje obavi između 6 do 12 eksplantacija organa, a dužnost transplantacijskog koordinatora obavlja anesteziologinja dr. Brigita Salajpal, dok joj je zamjenik dr. Josip Večenaj.

Već smo u prošlom napisu istakli da je Hrvatska vodeća u svijetu po broju transplantacija u odnosu na broj stanovnika. Prvi smo u broju presađenih bubrega i jetre dok smo drugi u presađivanju srca. Zahvaljujući višegodišnjem iskustvu i velikom broju transplantacija (primjerice, dosad je u KB Merkur 1100 puta presađena jetra ), a fascinantno zvuči podatak, da njihov transplantacijski tim, čin presađivanja jetre obavi za nevjerojatnih dva i pol sata (Kocman, Jadrijević).

Svi su izgledi da u idućoj 2018. g. krene i transplantacija pluća u KBC Zagreb, a godišnje potrebe u nas se kreću oko 20-ak pacijenata. Oni se sada operiraju u Beču, gdje su transplantacije višestruko skuplje nego u Hrvatskoj.

Zaključno, presađivanje organa za bolesnika predstavlja novi život na dar. Naglašavamo da je svaki čovjek potencijalni darivatelj organa, ali svaki od nas jednog dana može biti i potencijalni primatelj. Upravo je tu poruku, kao jednu od temeljnih istaknula i Hrvatska donorska mreža: „Ako ste spremni darivati, možete očekivati da će i drugi darivati Vama.“ Sve dodatne informacije možete naći na na web stranici Hrvatske donorske mreže www.hdm.hr

Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. : 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr