U čarobnom zelenilu vode, jezerskog bilja i drveća te šume koja ne prekriva samo najstrmije litice niže se šesnaest srebrnih stuba Plitvičkih jezera. Smještena na dodiru Like i Korduna, jezera su nastala u brdovitu području gustih šuma između Male Kapele i visoke Plješivice, čiji se vrh bijeli još dugo pošto u njezinu podnožju okopni snijeg. To je područje duge i snježne zime s hladnim i kišnim proljećem.
Prvi snijeg padne u studenome, a može ga biti i u svibnju. Tuda prolazi nekadašnja glavna cesta iz unutrašnjosti u Dalmaciju, otprilike na pola puta od Zagreba do Zadra.
Većina ljudi vide jezera ljeti, kada su ona najmanje atraktivna, jer tada teče najmanje vode. Ujedno, tada je i najveća gužva i vrućina. No, jezera i slapovi zanimljivi su i u ostala godišnja doba. U proljeće ima najviše vode, a zelenilo je najsočnije. Staze nisu nakrcane gostima, a temperatura je ugodna.
Nakon što jesenje kiše ponovo vratu vodu u jezera, i vrućine popuste, slapovi se opet razgoropade. Uz to, listopad pruža predivne boje koje se zrcale na vodi. Ni zimi ne gube draž. Štoviše, zaleđena jezera i slapovi postaju posebna atrakcija.
