Cetina je najduža rijeka srednje Dalmacije. Jedna od temeljnih obilježja Cetine jest raznolikost reljefa kojim protječe i njezina podzemna povezanost s visokim poljima u jugozapadnoj Bosni s kojih pritječu znatne količine vode, što je čini izdašnom i za najžešćih suša. Nažalost, ove njezine specifičnosti učinile su je vrlo pogodnom za hidroenergetsko iskorištavanje, što je za posljedicu imalo znatno izmijenjenu današnju sliku rijeke.
Za razliku od mnogih naših rijeka, Cetina nije sakrila svoje vrelo u tamu dubokog kanjona pod strmim i nepristupačnim klisurama, niti u sjenu visokih jela ili u kakvu skrovitu pećinu. Naprotiv, modro oko Glavaševa vrela, vrela Cetine, ili Milaševog jezera, kako ga još zovu, glavnog izvora Cetine, na jedinstven način ukrašava ogoljeli ambijent stjenovitog krša, smjelo na površinu izbacujući ledenu vodu. To je jedno od naših najljepših jezerskih vrela.
Pod velebnim masivom Dinare i Kamešnice zaredao je niz krških polja kojima je Cetina protjecala u gornjem dijelu svoga toka. Polja su međusobno odijeljena kratkim i uskim sutjeskama. Nakon Trilja, Cetina ulazi u dubok kanjon. Kod Zadvarja skreće i teče prema Omišu, tvoreći jedan od najljepših dijelova toka. Kod Omiša se Cetina ulijeva u Jadransko more.
