– K vragu i ti trgovci, kaj stavljaju na doljnju policu, blizu poda, ono kaj nama starima treba u domaćinstvu – kao da govori ova postarija gospođa, koja s mukom razgledava materijal za otčepljivanje vodnih puteva u domaćinstvu.
Ta je navika ostala do današnjih dana: mlade menadžerice i mladi menadžeri ne razmišljaju o tom detalju. Tako smo, recimo, vodili rat s mladom marketinškom stručnjakinjom u jednoj uglednoj podravskoj trgovini, objašnjavjući joj da kutija cappuccina bez šećera ne može stajati na polici blizu poda, već u visini očiju. Jer: kupuju ga ipak stariji ljudi, koji ne smiju papati cukora. Damica je bila ”nepromočiva”: ona zna, jer radi taj posao već nekoliko godina.
Ti bokca! A mi smo kupci već 50 godina. Staž nam uvjerljivo potvrđuje iskustvo, a slika iz tada novootvorene prodavaonice osamdesetih iz Sokolovca uvjerljivo dokumentira. Može se uzeti u školske udžbenika i otvoriti poglavlje pod nazvom ”Pilates za starije kupce”.
