U jednoj studiji, grupi studenata pri kraju studija pročitana je jedna od dvije priče: u prvoj se navodi da je njihov vlastiti identitet već potpuno formiran i da se on neće promijeniti nakon stjecanja diplome. Druga priča sugerira potpuno suprotno, da će diploma donijeti promjenu njihovog identiteta. “Kada je ispitanicima bilo sugerirano da će diploma dovesti do većih promjena u njihovom identitetu, oni su navodili da se osjećaju manje povezani sa sobom u vlastitoj budućnosti,” navode autori. “Oni kojima je sugerirana promjena u identitetu nakon diplome, također su bili nestrpljiviji, birajući manje vrijedne poklon bonove prije vrjednijih poklon bonova za koje je bilo potrebno pričekati godinu dana.”
U sljedećoj studiji, autori su pitali ljude da ocjene svoj osjećaj povezanosti i sličnosti s sobom u budućnosti. Tri tjedna kasnije, od njih je zahtijevano da se opredijele između manjih poklon bonova koji se mogu koristiti odmah ili većih poklon bonova koje će zahtijevati čekanje. “Oni koji su lakše zamišljali sebe u budućnosti donosili su strpljivije odluke i bili su spremniji dulje čekati poklon bonove više vrijednosti,” navode autori.
Ako ljudi ne štede za budućnost, to ne znači nužno da oni nemaju snage uvježbavati svoju samodisciplinu. Oni nisu u stanju potpuno prepoznati pogodnosti koje će odricanje danas donijeti osobi u koju će se oni pretvoriti u budućnosti. “Rješenje će donijeti pomaganje ljudima da prepoznaju trajne aspekte svog osobnog identiteta, što vidimo kao ključ za povećanje strpljivosti i spremnosti na žrtvu, štednju i ulaganje za budućnost”, zaključuju autori.
Izvor: University of Chicago Press Journals