Među sačuvanim izvorima o strukturi koprivničkog stanovništva ima i takvih koji sadrže manje ili više podataka o dobnom i spolnom sastavu koprivničkog stanovništva. Najobuhvatniji su u popisima 1773-1775. i 1857. godine. U ovom se razdoblju koprivničko stanovništvo pomladilo što je posljedica izmijenjenog sastava stanovništva po dobi i to u prvom redu u ženskom dijelu. U razdoblju 1773-1775. u prosjeku od ukupnog broja stanovnika u tvrđavi je živjelo 10,3 %, u podgrađu 69,2 % i u Koprivnićkim Bregima (koji su tada spadali pod Koprivnicu) 20,5 % . Prosječna dob u godinama je bila: u tvrđavi 25,6, u podgrađu 26,6 i u Bregima 24,5 godina.
Podatke o zanimanjima u gradu i broju izvršitelja za svaku struku nalazimo u izvještajima gradskog magistrata za 1771, 1773-1775, 1783. i 1833. godinu. Najviše majstora u 18. i u 19. stoljeću je bilo u kožarsko-krznarskoj i tekstilnoj struci, ukupno više od 50 % majstora svih struka. Prehrambenu struku činilo je 8-10 % svih majstora, ali u popisima je nedostajao zidarski majstor. Za promicanje ove struke zanimalo se i Hrvatsko kraljevsko vijeće. Stanje u Koprivnici 1773. godine ukratko obrazlaže gradski magistrat: u gradu su drvene kuće pa nema potrebe za zidarskim majstorima. Početkom 1775. gradski magistrat je Hrvatskom kraljevskom vijeću poslao opširnije obrazloženje: ne samo da su u gradu samo drvene kuće pa za takve majstore nema posla, nego i gradska mladež prihvaća zanimanja koja donose veću sigurnost u životu. Zbog toga je poziv mladima da se posvete zidarskom obrtu ostao bez odziva.
Za godine 1773-1775. nalazimo podatke o zanimanjima kojima su se uglavnom bavili odrasli muškarci, odnosno o izvorima sredstava za život. U tim podacima popisane su sve vrste obrta i broj majstora udruženih u cehove. Od majstora udruženih u cehove su popisani: brijači (kirurzi), bačvari, bojadisari, bravari, češljari, čizmari, kapari, kipari, klobučari, kolari, košarači, kotlari, kovači, kožari, krojači, krznari, licitari, ličioci, lončari, mesari, mlinari, nožari, pekari, pivari, pojasari, postolari, remenari, sapunari, sedlari, slikari, staklari, stolari, tesari, tkalci, tokari, užari i zlatari. Odrasli muškarci osim u obrtu radili su kao trgovci, službenici, poljoprivrednici, sluge i težaci, a bilo je nezaposlenih, prosjaka, đaka i studenata.
U 1787. godini od odraslih muškaraca je bilo: 289 građana, 104 seljaka, 328 članova obitelji, 343 članova posluge, 140 neodređenih zanimanja, 34 plemića, 8 službenika i 22 svećenika. Po popisu stanovništva iz 1857. godine bilo je: 12 duhovnika, 33 činovnika, 8 neaktivnih vojnika, 14 literata i umjetnika, 8 sanitetskog osoblja, 582 zemljoposjednika, 2 rentijera, 250 fabrikanata i obrtnika, 28 trgovaca, 1 ribar, 360 pomoćnih radnika u poljoprivredi, 130 pom. radnika u obrtu, 9 pom. radnika u trgovini, 83 slugu i 61 težak i nadničar.
