Odgovor na ovo pitanje zapravo još nitko ne zna. Znamo da je zijevanje zarazno i da počinjemo zijevati još dok smo u maternici. Osim naše vrste, zijevaju još neki kralješnjaci, kao što su ptice i ribe, ali fiziološke procese, svrhu i objašnjenje zašto nam je evolucija „dala” zijevanje još uvijek ostaju misterij.
Najstarije teorije o zijevanju potječu još iz antičkog doba. Hipokrat je smatrao da nam zijevanje služi kako bismo se riješili, kako kaže „lošeg zraka”, a povećali razinu „dobrog zraka” u mozgu.
Danas znamo da se “dobar” i “loš zrak” odnose na kisik koji udišemo i ugljikov dioksid koji izdišemo. Dakle, prema ovoj teoriji, zijevanje služi kako bismo povećali koncentraciju kisika u krvi te smanjili koncentraciju ugljikovog dioksida (CO2).
Danas znamo da to nije točno jer bi to značilo da bismo, primjerice, tada više zijevali prilikom vježbanja. Također, srčani i plućni bolesnici koji pate od nedostatka kisika ne zijevaju ništa više od zdravih pojedinaca. Osim toga, znamo i da ćemo najlakše povećati razinu kisika u krvi brzom izmjenom udisaja i izdisaja.
Današnji znanstvenici također se bave ovim problemom. Tako se pojavila i teorija da nam zijevanje možda služi kako bi nas držalo budnima, no nakon što su istraživači pokusima ispitali ovu teoriju, nisu mogli pronaći dokaze za nju pa je i ta teza napuštena.
Zanimljiva je i teorija koja pretpostavlja da nam zijevanje pomaže da izjednačimo tlak zraka srednjeg uha s vanjskim, atmosferskim tlakom. Ali tu funkciju obavljaju žvakanje i gutanje, a k tome znanstvenici nisu utvrdili povezanost zijevanja s promjenom tlaka u srednjem uhu.
Zijevanje kao “društvena djelatnost”
Zijevanje je zarazno našoj vrsti (osim djeci do pet godina) i sisavcima s uznapredovalim socijalnim vještinama, kao što su psi i majmuni, što ukazuje na važnost zijevanja prilikom društvene interakcije.
Neki znanstvenici smatraju ovu teoriju najpotpunijom jer su i pokusima uspjeli pokazati da nam se dok gledamo druge kako zijevaju u mozgu aktiviraju područja koja su povezana s empatijom, imitacijom i društvenim ponašanjem. No, budući da znamo da ljudi zijevaju i kada su sami, ostaje nam jedino nagađati i pričekati znanstvenike da učine svoje!
tekst: Kristina Duvnjak, Biologija.com.hr
