Masovna iseljavanja iz Hrvatske u inozemstvo, najčešće u potrazi za poslom, boljim ili bilo kakvim, već su godinama realnost u cijeloj državi. Više ne odlaze ni samo mlade osobe, autobusi su puni ljudi svih dobi koji su se odlučili na taj velik i težak korak. Ništa drukčije nije ni u Koprivničko-križevačkoj županiji.
Podaci koje pruža Državni zavod za statistiku pokazuju da trend iseljavanja iz godine u godinu raste. Prije točno deset godina, odnosno 2008. godina, bila je posljednja u kojoj je ukupna migracija bila u plusu. Drugim riječima, te se godine u županiju uselilo 33 osobe više nego što se odselilo. Od tada, taj je broj samo negativan, a posljednjih nekoliko godina rapidno se povećava.
Broj iseljenih svake se godine udvostručuje
Tako je 2013. godine bilo 115 više ljudi koji su iselili u inozemstvo nego onih koji su doselili na prostor županije, godinu kasnije to se povećalo na 271, 2015. na 374, a 2016. godine na njih čak 886.
Ako se pozabavimo nagađanjem i pokušamo procijeniti koliko će županija imati stanovnika za 20 godina nastavi li se trend iseljavanja, situacija ne izgleda dobro. Od 2011. godine počeo je ozbiljnije rasti broj iseljenih Podravaca i Prigoraca, a do 2016. godine godišnje je prosječno odselilo 301 osoba u inozemstvo. Zanimljivo je primijetiti da su svake godine od 2013. brojke rasle gotovo dvostruko, pa čak i više od toga – 115, 271, 374 i 886.
Teško je s današnje pozicije reći koliko će i hoće li se nastaviti takav rast iseljavanja, no ako uzmemo prosjek od 301 osobe od 2011. godine, u županiji bi 2038. moglo biti više od 6000 manje onih koji su u inozemstvu, točnije 6023 stanovnika manje.
S obzirom na to da je 2016. u županiji bilo 110.976 stanovnika, prema procjeni Državnog zavoda za statistiku, iseljavanje u kombinaciji sa svake godine sve većom razlikom rođenih i umrlih bez sumnje bi spustilo broj stanovnika na peteroznamenkastu brojku.
Broj iseljenih stanovnika županije u inozemstvo
| Godina | KC-KŽ županija | Koprivnica | Križevci | Đurđevac |
|---|---|---|---|---|
| 2011. | 83 | 38 | 9 | 4 |
| 2012. | 78 | 27 | 10 | 3 |
| 2013. | 115 | 36 | 22 | 10 |
| 2014. | 271 | 91 | 24 | 19 |
| 2015. | 374 | 129 | 50 | 21 |
| 2016. | 886 | 297 | 126 | 40 |
izvor: DZZS
Jedan od onih koji su se odlučili na to je i Tomislav Teskač iz Novigrada Podravskog, mladi 26-godišnji programer koji je sreću odlučio potražiti u Njemačkoj. Ispričao nam je kako i zašto je krenuo u avanturu preko granice.
Odlučili nakon posjeta Švicarskoj
– Duga je to priča, nisam planirao uopće ići van raditi. Pogotovo ne u Njemačku, zbog jezika koji mi nikad nije bio drag. Bio sam zadovoljan plaćom programera i u Hrvatskoj, ali priča se naglo okrenula kada smo djevojka i ja posjetili njezinu rodbinu u Švicarskoj. Nagovorili su nas da dođemo tamo raditi, da će nam pomoći i da je pogotovo za moju struku lako naći posao, a i da ne govorim o visini plaće. Krenuli smo na tečaj njemačkog, još u Hrvatskoj, i počeli slati molbe za posao – prisjeća se Tomislav.
No, nije sve išlo po planu, posao je bilo teže naći nego što se nadao. Ipak, bili su uporni i uskoro je sve sjelo na svoje mjesto – barem za njegovu djevojku.
– Na moju žalost nije išlo po planu jer za rad u Švicarskoj potrebna je određena vrsta vize i za Hrvate imaju striktna ograničenja. Nakon tri mjeseca traženja posla morao sam odustati i smisliti plan B jer je u međuvremenu moja djevojka dobila posao u Švicarskoj, preko privremene vize na godinu dana, kao odgajateljica preko programa Au Pair. To je nešto kao kulturna razmjena mladih u kojoj mladi uglavnom dođu živjeti u neku stranu obitelj. Plaćen je tečaj njemačkog jezika, a još se i dobije određeni mjesečni džeparac, oko 800 eura. S obzirom da je ona završila školu za učiteljicu i glazbenu školu, njoj je to bila odlična prilika da stekne iskustvo s djecom – smatra Tomislav.
Uskoro je postalo jasno da od posla u Švicarskoj neće biti ništa, tako da se okrenuo među Hrvatima popularnijoj destinaciji, Njemačkoj.
– S obzirom na to da smo vidjeli da neću tako lako dobiti posao u Švicarskoj, odlučili smo da pokušam tražiti nešto blizu njoj, ali izvan Švicarske. Tako se Stuttgart pokazao odličnim izborom jer smo i tamo imali pomoć prijatelja. U Stuttgartu sam šest mjeseci, dobio sam posao na neodređeno i djevojka će se preseliti k meni u travnju. Čini se da sam završio u državi koja mi je bila zadnja u planu – uz smijeh će Tomislav.
Mladi teže većim stvarima
Sada radi u američkoj tvrtki FARO, koja se bavi softverskim i hardverskim alatima, proizvodima za precizno mjerenje, skeniranjem i sličnim, a njegovo radno mjesto je 3D Software Engineer. I u Hrvatskoj je radio u struci, u Rijeci, i smatra da je imao dovoljna primanja za pristojan život, no za stepenicu više morao je preko granice.
– Mislim da programeri u Hrvatskoj imaju primanja za pristojan život, no problem je u tome što svi uvijek težimo većim stvarima pa tako mladi ljudi koje ništa ne drži čvrsto u Hrvatskoj mogu pokušati raditi vani za bolje plaće i kvalitetniji život, bilo to iz razloga što je situacija takva kakva je ili pak zbog vlastite želje – priča nam on.
Na pitanje “je li razlika u plaći velika”, kaže da se lako može odgovoriti “DA”, ali pri tome treba znati da je i sve drugo skuplje pa na kraju mjeseca i ne ostane toliko love s koliko se ljudi hvale.
– Ali, na kraju dana, ipak treba napomenuti da i to malo što ostane je zapravo puno više nego u Hrvatskoj, a i kvalitetniji je život. Kada se ukazala prilika za Švicarsku, to je bio okidač da se djevojka i ja maknemo u stabilniju i bogatiju zemlju i tamo stvorimo sebi temelj za obitelj. Tako da je glavni motiv ustvari bila prilika za bolji život – uvjeren je mladi programer.
Kako kaže, u Hrvatsku bi ga moglo vratiti samo drastično poboljšanje situacije, no u vezi toga nije optimističan. Naravno, roditelji bi rado da se vrati, no znaju da je otišao za boljim životom.
– Svi su rekli “Samo naprijed” i puno dobrih želja, jer imamo priliku dok smo još mladi, ali roditelji bi rado da se nakon nekog vremena ipak vratim u Hrvatsku – kaže Tomislav.
Takvih kao Tomislav ima još mnogo. Iako ne svi u inozemstvo, lani se iz Koprivnice odselilo 804 ljudi, iz Đurđevca ravno 200, a Križevce je napustilo 450 ljudi. Dobar dio njih otisnuo se u inozemstvo kako bi dobili temelje za bolji život, baš kao što je to napravio i programer iz Novigrada Podravskog.
O ovome sam pisao još prije par godina, sada se polako brojke pokazuju i istina dolazi na svjetlo. Na žalost kroz par godina, lijepa Podravina će biti prazna, kao i većina istočne Hrvatske, ostati će starci i oni uhljebi kojima će se suditi tek na onom svijetu, ali zato će dobiti sve onako kako su zaslužili, jer su upravo oni krivi za nestanak, trovanje, uništenje naroda. Neće mladi više da delaju za 4000 kuna, taj iznos u Njemačkoj zarade za tjedan dana. Mladi su danas više povezani, fejs grupe, internet je omogućio da mladim ljudima otvore se oči i naravno da ne žele biti robovi za 4000 kuna kada mogu svoj život usmjeriti puno kvalitetnije i više zaraditi i imati puno bolji standard života, pa i po cijenu da ostave svoj dom. Jer samo se jednom živi, a poslije ovih uhljeba, dolaze njihova dijeca i tako u krug, ovdje spasa nema, ostaju oni koji svjesno žele da budu robovi uhljebima. Autobus ide svaku večer iz Koprivnice pravac Njemačka. Kako to da u Njemačkoj radnik vrijedi 7 puta više, ima bolje zdravstvo, bolje školstvo, i ima 7 puta veću mirovinu. Pa naravno da će većina otići za boljim životom. Neka se političari srame i spreme na kaznu koja ih čeka “gore”, ja bi rekel “dole” v paklu, jer su oni svojom rastrošnošću i lošom politikom i doveli do ovoga.