”Ništa u biologiji nema smisla, osim u svjetlu evolucije”, rekao je poznati evolucijski biolog Theodosius Dobzhansky. Biološke pojave koje nas okružuju lakše ćemo razumjeti ako znamo u kojim uvjetima su one nastale, kako su evoluirale. Različita boja kože u ljudi itekako ima veze s evolucijom, pa pogledajmo zašto.
Od čega općenito potječe boja u živome svijetu? Sve što naše oko vidi kao boju, potječe od različitih pigmenata koji se u stanicama nalaze. Listovi biljaka su zeleni zbog velike koncentracije klorofila, mrkva je narančasta zbog karotena, a limun je žut zbog ksantofila. Tako i boja kože u ljudi ovisi uglavnom o koncentraciji pigmenta melanina.
Crno-bijeli svijet?
Na koji način sunce šteti našim stanicama?
Moramo razumjeti, naš organizam posjeduje mehanizme popravka ovakvih oštećenja (jer, sunčevo je zračenje i izuzetno važno za naše zdravlje), ali granica ipak postoji do koje se ta oštećenja mogu učinkovito popraviti.
A gdje je evolucija?
Dobro, zašto onda neki ljudi imaju manje, a neki više melanina u koži (obično kažemo da imaju bijelu ili crnu boju kože)? Tamnija boja kože očigledno sadrži puno veću koncentraciju melanina, a što ga više imamo, više smo zaštićeni od sunčevog zračenja.
Sjetimo se da su ljudi kao vrsta nastali u Africi (više o evoluciji čovjeka pročitajte ovdje). UAfrici je veoma vruće (općenito područja na ekvatoru primaju puno više sunčevog (UV) zračenja nego polovi Zemlje), dakle, sasvim je logično da ljudi koji žive u Africi imaju tamniju boju kože, jer će ih takva koža zaštititi od štetnog UV zračenja, zar ne? Međutim, zašto onda jednostavno svi ne bismo imali puno melanina u koži? Kako je došlo do toga da, na primjer Europljani, imaju svjetliju boju kože i zašto je ta koža sve svjetlija kako idemo prema polovima?
Tajna veza između sunca i vitamina D
Kako su se ljudi selili iz Afrike i istraživali nova područja u potrazi za hranom, našli su se u podneblju gdje sunčevo zračenje nije bilo tako intenzivno. Tamna boja kože više nije bila od koristi jer je previše blokirala sunčeve zrake i takvi pojedinci nisu mogli proizvesti dovoljnu količinu vitamina D (mali podsjetnik – u ono vrijeme nismo mogli samo odšetati u trgovinu po losos ili gljive 😉 ). Tako su iz generacije u generaciju pojedinci sa svjetlijom bojom kože prevladali na takvim područijma, dok su na područjima s većim intenzitetom sunčevog zračenja prevladali ljudi crne boje kože. Svatko odlično prilagođen na svoj okoliš, kako to u evoluciji obično biva.
Tužna činjenica: Još u drugoj polovini prošlog stoljeća ljudi crne boje kože nisu imali ista prava kao ljudi bijele boje kože i tretirani su kao robovi, kao vlasništvo. Samo zbog svoje boje kože smatrani su manje vrijednima! Takav stav, o postojanju viših ili nižih rasa(*) ljudi, zove serasizam.
* Izraz „rasa” danas se upotrebljava u antropologiji i sociologiji kako bi se ljude svrstalo u određene grupe prema vanjskim obilježjima i kulturološkim karakteristikama. Biološki gledano, rase ne postoje jer su razlike u genima između rasa vrlo male. Svi ljudi pripadaju samo jednoj vrsti,Homo sapiens.
izvor: biologija.com.hr / bioteka.hr (Barbara Milutinović)