Nekad si je sindikat mogao priuštiti i višednevne proslave blagdana rada, kad to slavljenje još nije trebalo opravdavati blagdanom svetog Josipa radnika, koji nije slučajno od crkve postavljen baš 1. svibnja, međunarodnog praznika rada. Ne treba skrivati: mnogi naši novopečeni demokrati proglasili su ga – komunističkim praznikom. Moš’ mislit kako je 200.000 radnika u Chicagu 1. svibnja 1886. godine, boreći se za svoja prava, razmišljalo o Titu i Partiji!
Na slici je pogled na tadašnji središnji trg krajem osamdesetih, uoči Prvog maja. Trg još nije uređen, a pogled na park sprečaval je crnogorica, koja je svojedobno posađena da se u parku ne čuje buka prometa, koji se dugo vremena odvijao i središtem grada. Na slici se vidi da je čitav trg pretvoren u restoran na otvorenom, gdje se mnogo toga jelo i pilo.
Naravno, neizostavni su bili govori sindikalnih čelnika, pa je u tu svrhu ispred spomenika bila postavljena pozornica.
Proslava se 1. maja održavala na prostoru Podravkinog rekreacijskog centra, gdje je bilo priređeno mnogo zabavnih igara za djecu i odrasle.
