FOTO Antonija Kolar mlada je vatrogaskinja iz DVD-a Sigetec: Za nas radno vrijeme ne postoji, u bilo koje doba dana i noći spremni smo pomoći svima

Vatrogasac je vrlo lako postati. Svako mjesto ima svoje dobrovoljno vatrogasno društvo i tamo se možete se učlaniti.

0
Foto: Ivan Balija
- Oglas -

Dan hrvatskih vatrogasaca i njihovog zaštitnika svetog Florijana obilježava se upravo danas, četvrtog svibnja. Vatrogasci su naši heroji, oni su zapravo ti koji u bilo kojem trenutku ostavljaju ono što rade i jure na intervencije da bi spasili nečiju kuću, nečiji život, ili samo pomogli nekoj maci koja je zapela na drvetu. Za njih radno vrijeme ne postoji i u potpunosti su predani tome što rade, jer mjesta za greške nema.

Zanimalo nas je kako je biti žena u tom poslu? Jesu li pošteđene? Ima li predrasuda? Upravo to je bio razlog da porazgovaramo s mladom Antonijom Kolar iz DVD-a Sigetec. 

Vatrogastvom se bavi od malih nogu, odnosno od svoje sedme godine.

Privatna arhiva
- Oglas -

– Kao mala sam uvijek voljela ekstremnije hobije, pa sam već od sedme godine trenirala u DVD-u s brentačama i to sve je poraslo u nešto više od hobija – započinje ona svoju priču.

Kako kaže, nezgodno je biti vatrogasac jer je to posao od 0-24 sata 365 dana u godini. Nikad se ne zna kada stiže dojava i odlazi se na intervenciju.

Bilo je noći kada sam se dizala iz sna i jurila na intervencije, dakako dogodilo se i da sam kasno dolazila kući s intervencija, a ujutro išla na posao. Ne kažem da je lako, nije, ali tko to voli uvijek će naći vremena za svoju zanimaciju i malo pretrpjeti umor jer ipak se sjetite da ste nekome i pomogli i učinili dobro djelo – zadovoljna je Antonija.

Privatna arhiva

Ona je inače po struci ekonomistica, zaposlena je u jednoj tvrtki i još uvijek studira. Broj intervencija ne pamti.

– Svaka intervencija je opasna na svoj način. Svakako uvijek pazimo jedni na druge kako ne bi nastradali, jer malo nepažnje je dovoljno da čovjek nastrada – objašnjava.

Dodaje da dolaskom na intervenciju nikad ne znate što vas tamo čeka, pogotovo kada nekome gori kuća, odnosno dom, gdje su ljudi izgubili krov nad glavom u vrlo kratkom trenutku, a najljepši trenuci su kada vidite zahvalnost na licima od ljudi.

Privatna arhiva

Kaže da ih muški kolege često pokušavaju poštedjeti, ali one se ne daju i uvijek rade s kolegama u istom rangu, tako da i oni vide da žene nisu za odbaciti u tom poslu.

– Kolege nemaju predrasude prema nama ženama, ali imaju ljudi koji nisu u vatrogastvu, jer misle da smo mi žene nedovoljno jake za taj posao, ali uvijek se ispostavi da smo dovoljno jake i čvrste za to – ponosna je.

Vježbe imaju često kako bi uvijek naučili nešto novo i prenijeli svoje znanje na mlađe kolege, iako je, kako kaže, to daleko od stvarnih intervencija, ali postoji barem neka podloga što treba napraviti na stvarnoj intervenciji. Postoje razni tečajevi na kojima oni uvijek uče nešto novo, ali najviše iskustva dobiva se ipak na intervenciji. Uvijek je najvažnije doći što prije na mjesto događaja kako bi što prije sanirali požar.

Privatna arhiva

– Postoji aplikacija za dojave intervencija gdje svi operativni članovi dobivaju poziv i u bilo koje doba dana i noći morate u što kraćem vremenu doći u vatrogasni dom, gdje imamo svoju opremu, odnosno odjeću i naravno vozila i što prije doći na mjesto događaja – objašnjava.

Vatrogasac je vrlo lako postati. Svako mjesto ima svoje dobrovoljno vatrogasno društvo i tamo se možete se učlaniti.

– Svi koji bi željeli postati vatrogascem učlanite se, jer neće požaliti. Uvijek nešto novo naučite i doživite puno poznanstva. Najvažnije je da drugima pomažete u nezgodi i zato se kaže ‘vatru gasi brata spasi’ – zaključuje ova mlada heroina.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

 

Privatna arhiva
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
- Oglas -
 
 

Exit mobile version