Putopisac Juraj Hus Rasinjanin (neki ga zovu Juraj Rasinjanin, prema «Rasciniensis» odnosno «de Rascinia» – Rasinja kraj Koprivnice) je početkom 16. stoljeća studirao na sveučilištu u Pečuhu jer sam za sebe kaže da je «izučio latinske nauke u Pečuh od kuda se malo prije svoga zarobljavanja bio povratio».
Kao moguća godina rođenja navodi se 1510. Godine 1532. Osmanlije su Jurja Husa Rasinjanina zarobili prigodom zauzimanja utvrde i trgovišta Rasinje, nakon neuspjele opsade Kőszega i povlačenja osmanske vojske. Bio je odveden u Istambul odnosno Carigrad. Najprije je bio rob vrhovnog carskog blagajnika (defterdara) Skendera Ćelebije, koji ga je neuspješno pokušao obratiti na islam. Nakon toga je bio trubljač u službi carskog svirača Usti-Pervana u Galati. Godine 1533. pokušao je pobjeći tako što se potajno pridružio poslanstvu kralja Ivana Zapolje na čelu sa Stjepanom Verbőczyjem. No uhvatili su ga u Smederevu i vraćen u Carigrad gdje ga je nakon četiri godine robovanja oslobodio sultal Sulejman.
Kao trubljač je stupio u službu nekog arapskog kapetana. Po oslobođenju iz osamanskog ropstva boravio je dvije godine u Egiptu i to u Aleksandriji i Kairu te bio svjedok osmanskog zauzimanja Adena, neuspješnog rata protiv Porugalaca u Indiji i zauzeća Zebida. Kada je napustio službu boravio je na Sinaju, Svetoj Zemlji i Siriji (Damasku) te Tripoliju. Tamo se ukrcao na osmanski brod koji ga je odvezao u Ataliju u Pamfiliji. Propješačio je Anadolijom (Frigijom). Brodom je sigao na Khíos te s kršćanskim trgovcima otišao na Siciliju (tamo je boravio u Messini), nakon toga se uputio u Napulj, Genovu i Rima (gdje ga je bolesnoga njegovao Pavao Zondin). Po oporavku je iz Ancone otplovio u Rijeku i potom se preko Metlike vratio u Slavoniju koju je zvao «svojom preslatkom domovinom». Jedno je vrijeme boravio u Zagrebu, a nakon toga je otišao u Požun (dnašnja Bratislava) gdje je pisao o svojem robovanju i putovanjima na latinskom jeziku. Jedan rukopis «Georgii Huz peregrinatio Hierosolimatana» čuva se u knjižnici u Beču, a rdugi u Vatikanskoj knjižnici s datacijom 27. listopada 1566. godine. Bilješke s njegovih putovanja predstavljaju jedan od prvih i najvrednijih hrvatskih putopisa 16. stoljeća.
Umro je u Požunu nakon 1566. godine. Putopis nema formu dnevnika već je pisan kao «opažajno-doživljajni tekst, s bibliskim i klasičnim reminiscencijama». Prema vatikanskom primjerku je Husovo djelo 1881. godine priredio za tisak i objavio pionir moderne hrvatske geografije Petar Matković.
