Koprivnički Židovi su 1800. godine molili da im se odredi manja toleranciona taksa. Ovi Židovi su gradu plaćali 20 forinti i 20 krajcera poreza za dozvolu stanovanja u gradu. Gradski magistrat se tužio na Židove stavljajući im brojne zabrane i nastojeći ih odstraniti iz Koprivnice.
Izgleda da je u Koprivnici u Jozefinskom popisu iz 1787. godine, odnosno prema prijepisu toga popisa iz 1804/05. godine bilo 6 Židova. Bolje raspoloženje prema Židovima nije bilo ni sredinom 19. stoljeća. Primjerice 1853. je koprivnički podžupan molio županijsku oblast Željezne županije (Vas megye) neka izdaje putne listove Židovima koji su u velikom broju doseljavali na koprivničko područje. Iste 1853. godine je koprivnički podžupan otjerao kući u Željeznu županiju, u Schlaining, Židove Jakoba Frankla i Israela Schwarza koji su bili trgovački pomoćnici.
Godine 1810. u gradu su živjele 23 obitelji Židova, godine 1847. bilo ih je 40, a 1869. godine u Koprivnici živi čak 119 Židova, koji su 1876. godine podigli sinagogu i uz nju vjersku školu te prostorije za židovsku općinu. To su bile obitelji Aškenaza, a tek iza I. svjetskog rata u Koprivnicu su se doselili sefardski Židovi. U Koprivnici su matične knjige rođenih i vjenčanih počeli voditi od 1851. godine. Godine 1810. imali su u gradu udio od 0,93 posto, 1847. godine 1,22 posto, 1869. godine 6,37 posto, a 1880. godine imali su udio od 8,17 posto od ukupnog stanovništva Koprivnice.
Pedesetih godina 19. stoljeća na cesti prema Varaždinu uređeno je zasebno groblje za koprivničke Židove. Iako su od 1783. dobili pravo na gradnju sinagoge, u Koprivnici je židovska zajednica bila toliko mala da nije imala gospodarsku snagu za njenu izgradnju. Godine 1869. u Koprivnici je živjelo stotinjak Židova koji su imali dovoljno snage za dovršetak izgradnje koprivničke sinagoge 1876. godine u Svilarskoj ulici. Njena lokacija u najstrožem središtu je i za ono doba bila više nego prestižna. Iako je sinagoga bila građena sa tadašnjim klasicističkim obilježjima, ona je 1937. doživjela temeljitu pregradnju po zamisli uglednog hrvatskog arhitekta Slavka Löwy-ja (inače rodom Koprivničanca). Tijekom drugoga svjetskog rata i na koprivničkom prostoru je došlo do holokausta Židova pa je sinagoga izgubila svrhu za koju je bila građena. Nakon rata njen je prostor korišten uglavnom u gospodarske svrhe čime je unutrašnjost u potpunosti bila devastirana.
Danas je židovska zajednica u Koprivnici toliko mala da je odlučila prostor sinagoge ne koristiti u vjerske svrhe. Izabrano je još uvijek neprovedeno rješenje njenog pretvaranja u prvorazredni kulturni objekt npr. koncertne dvorane. S time bi se u potpunosti složio, ali to treba dopuniti i drugim sadržajima. Bilo bi primjereno da se, uz planirane sadržaje, u sinagogi uredi i muzejska postava posvećena koprivničkim Židovima. Vjerujem da će se u skoroj budućnosti naći dovoljno sredstava za novu namjenu sinagoge.
