Isprava kojom je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinac podijelio Koprivnici povlastice slobodnog, kraljevskog i glavnog grada 4. studenoga 1356. godine spada među najznačajnije isprave iz koprivničke povijesti. Privilegij slobodnog i kraljevskog grada će se pokazati važnim za Koprivnicu i njen kasniji razvoj pa i opstanak kao grada sve do 19. stoljeća.
Građani slobodnih kraljevskih gradova su prvenstveno imali pravo na izbor vlastitog suca te pravo slobode trgovine. Koprivnica koja je prve privilegije gradskog naselja dobila 1338. godine, a povlastice slobodnog i herceškog grada 1353. godine. Te je povlastice potvrdio kralj Ludovik I. Anžuvinac 4. studenoga 1356. godine čime je Koprivnica, kako sam ranije spomenuo, postala slobodni kraljevski grad. Početkom 15. stoljeća grad je došao u privatne ruke. Najkasnije 1547. godine Koprivnica dolazi pod vlast Ferdinanda I. Habsburškog. U potvrdnici koju izdaje spomenute godine Ferdinand priznaje da su k njemu došli predstavnici suca, prisežnika i ostalih građana našega grada Koprivnice, pokazali mu povlasticu kralja Matije iz 1459. godine i molili da je obnovi i potvrdi, što on, dakako, rado čini. Tako se Koprivnica ponovno vraća pod kraljevsku vlast.
Znakovito je bilo da su do 1630. privilegiji slobodnog kraljevskog grada bili ugroženi što pokazuje njihovo relativno često potvrđivanje kod vladara od sredine 16. i početkom 17. stoljeća (1547., 1571., 1590., 1609. i 1630.). Potvrđivanje isprave od 4. studenoga 1356. «spasilo» je Koprivnicu od kasnijeg uključivanja u teritorij Hrvatsko-slavonske Vojne krajine te je ona i dalje nastavila svoj gospodarski, društveni i politički život prvenstveno kao slobodni i kraljevski grad.
