Dominacijom vojske u životu Koprivnica, ona je za širi prostor imala značenje kao središte Koprivničkog vlastelinstva u čijem su sastavu preostalo nekoliko sela smještenih na sjeveru: Peteranec, Kunovec, Ivanec i Pustakovec odnosno na istoku: Drnje, Sigetec i najvjerojatnije Virje. Dio tih sela se u izvorima 18. stoljeća nazivalo «kuhinjskim selima», jer su opskrbljivala kuhinju koprivničkog kapetana.
Razvojem cehova i trgovine, ali i obnovom katoličke župe i škole, Koprivnica počinje razvijati jače centralne funkcije za okolna naselja. Uz to, kao križište putova, Koprivnica je imala i tranzitno obilježje. U Koprivnici su prema tome bile jasno izražene funkcije stanovanja, rada, opskrbe i obrazovanja. Tako je funkcionalno-prostorna struktura rezultat djelatnosti koje se na različite načine koriste gradskim prostorom. Na primjeru Koprivnice bi mogli utvrditi slijedeće kategorije iskorištavanja gradskog prostora: a) stanovanje; b) proizvodnja (cehovske radionice); c) organizacija (vojna uprava, civilna uprava, crkvena uprava, škola) i d) cirkulacija (trgovine, sajmovi, prometna infrastruktura). Početkom 17. stoljeća grad je imao tri ulice, od kojih su dvije bile zone stanovanja, dok je treća (glavna) osim stanovanja obuhvaćala kategoriju proizvodnje, organizacije i cirkulacije. Krajem 17. stoljeća promijenila se funkcionalno prostorna struktura grada proširenjem zone stanovanja, proizvodnje i cirkulacije izvan utvrde, dok je unutar utvrde uz smanjenu prisutnost spomenutih zona preostala izražena jedino zona organizacije.
Pogranični položaj obilježio je razvoj Koprivnice u 17. stoljeću, a relativna stabilnost na granicama Habsburškog i Osmanskog Carstva, omogućila je gotovo kontinuirani uspon kroz stogodišnje razdoblje. Sličan razvoj su imali susjedni Križevci. Taj je proces rasta pograničnih gradova na granici spomenutih dvaju carstava je bio suprotan globalnim zapadnoeuropskim trendovima urbanog razvoja. Nakon brzog rasta europskih gradova u 16. stoljeću uslijedilo je stoljeće zastoja, dok je novi uspon zapadnoeuropskog grada započeo tek u posljednjem desetljeću 17. stoljeća.
Dužan sam objasniti što je sve Koprivnicu u 17. stoljeću činilo centralnim naseljem. Najvažnija centralna funkcija koju je Koprivnica imala u 17. stoljeću je bila vojna. Razvojem cehova kroz 17. stoljeće, koprivnički majstori su počeli zadovoljavati potrebe za robom stanovništvo okolnog prostora. Sajmovi su također bili mjerilo centraliteta. Koprivnica je dobila privilegij za dva godišnja sajma 1638., a 1652. i za treći godišnji sajam. Uz to je od srednjega vijeka zadržala pravo na tjedni sajam ponedjeljkom, a 1651. dobila pravo na pobiranje maltarine (mitnicu). Koprivnica je, kao što sam već ranije naveo, bila središte vlastelinstva, dok su kapetani vršili funkciju vlastelina, iako je vlastelinstvo pripadalo Ugarskoj dvorskoj komori od 1547. godine. Kapetani su uz svoju plaću, uživali prihode s vlastelinstva, dok su stanovnici sela na vlastelinstvu (Peteranca, Ivanca, Pustakovca, Kunovca, Drnja, Sigeca i Virja) uglavnom imali status kmetova (dio stanovnika su bili želiri i slobodnjaci). Vlastelinska funkcija je objedinjavala gospodarsku i upravnu (te sudsku) djelatnost nad svim dijelovima vlastelinstva pa je prema tome Koprivnica predstavljala centralno naselje za spomenuta sela.
