Zanimljivo je spomenuti da do sredine 15. stoljeća preci današnjih Roma nisu bili marginalna grupa. Zato prigodom njihovog proučavanja treba imati u vidu da Rome po načinu života možemo podijeliti na dvije grupe: 1) selilačku, 2) trajno naseljenu. Do njihovog potiskivanja iz društva dolazi tek nakon pojave selilačkih grupa Roma sredinom 15. stoljeća, kada se nametnula ideja da je to narod skitnica te je po tom principu došlo do njihovih kasnijih progona. Negativni stav prema skitalačkim Romima postupno se proširio na ostale romske skupine koje su do tada bile uklopljene u kasnosrednjovjekovno društvo. Zbog toga tek u 16. i 17. stoljeću Rome možemo promatrati kao potencijalnu marginalnu grupu, a u određenim trenucima i kao potencijalne isključenike iz društva.
Kao marginalna grupa u Podravini početkom 17. stoljeća javljaju se preci današnjih Roma, koje tadašnji izvori nazivaju Ciganima (Zingari), zato ću ih u tekstu koji slijedi nazivati tim imenom. Postoji podatak da je 1596. godine postrojba vojnika Jurja IV. Zrinskog uhvatila dva osmanska Cigana od kojih je jedan svirao violinu, a drugi cimbale. Hrvatski je sabor 12. listopada 1615. godine odredio da ih se treba progoniti. Sabor je na zasjedanju održanom 8. srpnja 1619. godine donio odluku prema kojima se Cigani mogu pohvatati na bilo kojemu vlastelinstvu i silom dopremiti na rad u Koprivnicu. Kralj Ferdinand II. je 8. siječnja 1636. potvrdio neke zaključke Hrvatskog sabora od 1609. do 1635. godine kojima je određen progon Cigana. No ipak se Cigani u travnju 1665. godine spominju u okolici potoka Glogovnice između Križevaca i Koprivnice, a 1674. godine preko rijeke Drave na mađarskom prostoru nedaleko Koprivnice. Prema vojnom popisu iz 1661. dva su koprivnička husara bila romskog (ciganskog) podrijetla.
Romi, odnosno po tadašnjim izvorima, Cigani se u gradu Koprivnici spominju 1665. godine kad je prigodom jednog krštenja zabilježena kao kuma Katarina Cziganicha. Idući puta se spominju 2. rujna 1676. godine u odluci u parnici varaždinskoga klobučara Šmukera, tužitelja, protiv Mihoka Kovačića iz Banovca, tuženika, optuženog da je pomogao Ciganima da kod njega sakriju ukradene šešire. Dokazno je da je tuženi gluh, da je u to vrijeme bio bolestan i da nije mogao čuti dolazak Cigana pa se nakon što napravi prisegu oslobađa optužbe. Ponovno im se trag može naći 17. rujna iste godine u zakletvi Koprivničana Mihaela Kovačića, optuženog od strane varaždinskoga klobučara Šmukera da je pomogao Ciganima da kod njega sakriju ukradene šešire, da nije ni znao za dolazak Cigana, odnosno da nije mogao čuti da dolaze zbog gluhoće.
Novi progoni protiv Cigana i skitnica određeni su na Hrvatskom saboru koji se sastao 8. lipnja 1671. godine u Zagrebu. Netolerantan odnos prema Ciganima je nastavljen i kasnijih godina što potvrđuje odluka Hrvatskog sabora koji se u Zagrebu sastao 18. studenoga 1682. kada je određen novi progon. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća su Cigani (Romi) stanovali u blizini Židova na prostoru u blizini današnje ulice Crna gora kraj ceste Križevci-Koprivnica.
