“Nunc aut numquam” (Sada ili nikad)
Kineziterapija ( grč. kinesis – pokret i therapeia – liječenje) ili LIJEČENJE POKRETOM provodili su još stari grčki i rimski liječnici. Ipak svoje pravo značenje kineziterapija je dobila tek u 19. stoljeću, kada je Pehr Henrik Ling u Švedskoj uveo vježbanje u svrhu liječenja. Osim kineziterapija. koriste se još i nazivi medicinska gimnastika, tjelovježba i korektivna gimnastika. Dakle, radi se o medicinskoj disciplini koja primjenjuje pokret u prevenciji i liječenju bolesti ili ozljeda.
Rasteretne vježbe izvode se na način, da se otkloni djelovanje sile teže.
Ciljevi liječenja pokretom su:
- 1. uspostavljanje, održavanje i povećanje opsega pokreta
- 2. održavanje i povećanje mišićne snage
- 3. povećenje izdržljivosti
- 4. razvijanje i poboljšanje koordinacije pokreta 5. povećanje brzine pokreta 6. poboljšanje držanja tijela.
Sve ono što se radi u svrhu liječenja mora biti dozirano, pa tako i pokret. Preslab pokret je neučinkovit, a prejak uzrokuje umor i refleksno ili voljno kočenje i nema optimalni učinak.
Nasilni pokret može dovesti do oštećenja zglobno-mišićnog sustava. Vježbanje treba početi laganim zagrijavanjem, a onda se postupno prelazi s lakših na teže vježbe. Nakon izvođenja vježbi ne smije se osjećati umor.
Vježbati se može individualno ili u manjim, odnosno većim skupinama, u dvorani ili u vlastitom domu. Trajanje vježbi varira od 30 minuta do 1 sat, ovisno o broju mišićnih skupina i broju zglobova koji su uključeni u vježbanje te o stanju i kondiciji onog koji vježba. Kada je u funkciji liječenja, odnosno rehabilitacije ukupno može trajati nekoliko tjedana, mjeseci i godina ili čak cijeli život, ovisno o prirodi bolesti ili stupnnju invalidnosti.
Nemojte nikad sebi postavljati previsoke ciljeve, neka oni budu realni i kratkoročni, a program nadograđujte postupno. Ako dan i li dva propustite vježbati nemojte si predbacivati. Tek nakon propuštanja četiri do pet termina vježbanja počinju se gubiti korisni efekti vježbanja.
Nažalost, mnogi će od nas naći bezbroj razloga da ne vježbaju. Najčešće se spominje nedostatak vremena, društva ili prostora, neznanje kako vježbati, manjak motivacije, nelagodqa radi tjelesnih nedostataka i slično. Još jedan razlog da se ne vježba je već gotovo uvriježeni stav, da se gubitak mišićne mase i povećanje masnih naslaga u srednjim i starijim godinama smatra normalnom pojavom, pa ćemu onda vježbati.
O dobrobiti vježbanja i uputama kako i kada vježbati više u narednom napisu.
Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel.. 048 625 033
E-mal: drazen.sacer1@kc.t-com.hr