Valentinovo
Proglašava se nas momke najčešće zbunjenim nezrelim dečkićima kojima do pedesete treba mama, ovakvima i onakvima, no primijetio sam da u današnjem društvu vlada stanovit tabu o pripadnicama suprotnog spola. Naime, nitko ne želi (ili se ne usuđuje, ili šuti pod prijetnjom batinama) da su djevojke zapravo vrlo zanimljiv rod po pitanju zrelosti, ozbiljnosti i slično. Naime, šuti se o tome kako je većina djevojaka iznad nekakve solidne dobne granice od 22-23 toliko nezrela i ograničena da je to zapanjujuće. Dok vidite žensku osobu koja samouvjereno korača pločnikom i opakim pogledom pokorava svijet oko sebe, nerijetko se iza tone šminke, brižne vanjštine i pomno razrađenog javnog nastupa skriva totalna ruševina od osobe, bez talenta, bez prijatelja, bez ikakve svrhe postojanja. Vole se praviti pametne, zrele i ozbiljne, iako u životu nisu postigle apsolutno ništa, niti bi im čovjek povjerio na čuvanje nacrtanu ovcu.
Takvi talenti lako padaju na provokacije, a jednu sam uspio isprovocirati do te mjere da je uletjela u koncertni projekt bez ikakve šanse da uspije, ulažući poveću svotu novca, koju je naravno izgubila. Šokantno je, zapravo, koliko djevojaka u tim godinama porazno gleda u ogledalo, skupljajući hrabrosti da si priznaju kako nemaju život. Nerijetko je riječ o osobama s čak nekoliko propalih pokušaja školovanja na fakultetima, dodatno iskompleksiranih propalim vezama, propalim prijateljstvima, s nedostatkom sposobnosti rasuđivanja. Dobar dio njih je izrazito nekomunikativan, psihe nagrižene kojekakvim kompleksima, frustracijama i raznovrsnim duševnim bolestima (razne fobije, psihoze, podvojene ličnosti, nekakvi sindromi, šizofrenija…), tako da bi čovjek mislio da mu je simpatija zapravo odrasla među životinjama, a ne među ljudima. Frend mi je nakon jedne kave izrazio „oduševljenje“ jednom gospođicom:“Mi na kavi, a ona nešto tamo izmišlja, čudno me gleda. Dođe linjavo smrdljivo pseto, ova se sva raznježi, ode u dućan kupiti limenku pseće hrane – daje mu, pas liže hranu, limenku, njenu ruku i prste, ova sva u deliriju, a ja gledam šokiran. Još poslije doznam od nekoga da je pol toga što je rekla o sebi obična izmišljotina. Dosta je bilo, više ne idem na nikakve kave s nikim. Osjećam se ko pisac koji putuje svijetom i intervjuira luđakinje za novi roman“. S njim se slaže i jedan drugi kolega, koji mi je opisao kako u tim situacijama pacijentici ostavi novac za kavu, ustane i bez riječi ode. Nama dečkima ostaje da na kave sa eventualnim simpatijama idemo s nekakvim psihijatrom koji će nam pomoći procijeniti o kakvoj sorti luđakinje se radi, da li je ljubav našeg života ukrotiva s određenim koktelom lijekova ili bi bilo pametno za Valentinovo joj darovati luđačku košulju s nekakvim prikladnim uzorkom (evo inspiracije za dizajnere). Kolumnistice neka i dalje ošte svoje pera opisujući lov na posljednji muški primjerak, jer jedino im to i preostaje. Žene, kao i policija, nikada neće priznati pogrešku, te će nas radije nazivati „konjima, pederima, nezrelim majmunima“ negoli se suočiti s činjenicom da su zbog ovih ili onih karakteristika – nepoželjne. S obzirom da u svojevrsnom dosjeu imam podosta takvih destruktinivnih elemenata prožetih raznim devijantnostima (nekima sam morao zaprijetiti i policijom), svima im pomirljivo šaljem pusu i želim sretno Valentinovo!
New rock o’clock
- Oglas -
E da, i koprivnički rapcore momci imenom Mrtve ribe (iliti Dead fish) uskoro će imati promociju albuma „Cronopol“, tj. krajem trećeg mjeseca.