Ode Lepi Cane!

Neću politiku u svoju kolumnu. Al nemreš pobjeći od nje. Kud god se okreneš vrebaju te političke teme i htio ne htio – čak i da si oblajhana i ofarbana plavuša i da na tijelu nemaš niti jednu crnu dlaku – politika te sustigne. I zato moram izraziti svoje duboko žaljenje što nam odlazi Lepi Cane. Naš dragi i veleuvaženi PRVI konačno će osjetiti što to znači morati. Jer znate onako ženski gledano – jedino što je on do sada morao je paziti na kravatu, frizuru i pokojeg zajedljivog novinara. Sve ostalo čini se išlo je samo od sebe. Politička i javna karijera koja je još jednom dokazala da nisu samo Podravci – Dudeki, već se ta viroza u zadnjih 20 godina proširila i na nacionalnu razinu.

A na kraju krajeva nekako mi ga je iskreno i žao jer Mađari nisu mačji kašalj. To samo mi Podravci mislimo da se s njima lako može, ali oni su već milijardu puta u prošlosti pokazali suprotno. Kako god, našem će dragom političaru Mađari omogućiti da se lijepo odmori od svih Ombli, Mirelica, LNG-a i Katara. Jer kad pogledate malo bolje nije niti njemu lako sa skoro pet milijuna nesposobnih građana koji nikako da shvate važnost ekonomiije (sive ili bijele uopće nije bitno). Jer jedino u Hrvata se o ubojstvu dvoje ljudi moralizira na ovaj način. U svakoj drugoj osviještenoj civilizaciji ovakav je događaj jasan razlog da se povučete sa javne i političke scene. Ne zato jer bi to tako trebalo u pravilima dvostrukih mjerila već zato što je ljudski da vas tragedija dirne i potrese. I koliko god je bilo seksi gledati ga kao jedinog političara koji uvijek ima kaj za reći i kome za „spočitnuti” toliko je gnjusno bilo promatrati takvo minoriziranje istinske ljudske tragedije.

Koliko god nas plavuša bilo čini se da malo ljudske topline, iskrenosti i pravednosti ipak još postoji. I dok PRVI odlazi na zasluženo izdržavanje kazne, pravi heroji se vraćaju među svoje. A to je daleko važnije i vrednije od kuknjave nad  „potonućem” Hrvatske koja će i bez takvih kormilara kao što je LEPI sasvim dobro jedriti dalje.