Malo je poznato da je nakon što je objavljen nestanak krune Sv. Stjepana, pod kojom su više od osam stoljeća bile i hrvatske zemlje, ovu znamenite krunu pronašao upravo jedan Podravac. To je bio Martin Imbrišević, rođen u Peterancu kraj Koprivnice 1801. godine, gdje je umro 3. rujna 1880. godine. Kršten je u crkvi Sv. Petra i Pavla 30. kolovoza 1801. godine. U vojsci je služio od 1818. godine, a najviše u 3. ogulinskoj graničarskoj pukovniji. Godine 1848. je sudjelovao u raznim bitkama u Italiji, a zbog zasluga je dobio čin satnika. Nakon toga je do 1857. službovao u Vršcu, u glavnom gradu Sedmogradske (Erdelja, Transilvanije) – Gyulafehérváru (danas Alba Iulia u Rumunjskoj) i na donjem toku rijeke Dunav. Kada su 1853. u okolici Orşove pronađeni 1849. nestali kraljevski znakovi i kruna Sv. Stjepana, zbog uspješnog vođenja potrage odlikovan je visokim Redom željezne krune III. razreda i imenovan vitezom s pridjevkom «od Alliona». U bitki kraj Magente 1859. dospio je nakratko u francusko zarobljeništvo. Nakon što mu je Franjo Josip I. 1861. potvrdio plemstvo, kruna Sv. Stjepana postala je sastavnim dijelom njegova obiteljskog grba.
U Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu je sačuvana grbovnica Martina Imbriševića napisana u Beču 1861. godine. To je rukopis na pergamentu oslikan vodenim bojama, na baršunske korice gajtanom pričvršćen pečat u pozlaćenoj kutiji. Dimenzije grbovnice su: 37,5 x 28,5 cm, a pečat je promjera 11,5 cm. Grbovnicu je dao car i kralj Franjo Josip I. i njom je potvrdio plemstvo Martinu Imbriševiću. Ona je djelomično pisana goticom na njemačkom jeziku. Na trećem listu grb: kvadriran – 1. nad modrom vodom uzdiže se stijena naravne boje, iznad koje je lijevo na modrom nebu zlatni mladi mjesec; 2. u srebrnom savinuta ruka u smeđem rukavu drži srebrnu sablju; 3. u srebrnom na zelenom tlu između dva stabla sa zelenim krošnjama zlatna kruna sv. Stjepana; 4. u zelenom ukriženi pijuk i lopata s drvenim dršcima. Nakit: dvije okrunjene kacige s krunama iz kojih rastu po tri nojeva pera – I. modro-srebrno-modro, II. zeleno-srebrno-zeleno; plaštevi srebrno-modri, srebrno-zeleni. Grbovnica je sačuvana zahvaljujući brzi Josipa Galovića podrijetlom iz Peteranca koji ju je 1930. godine darovao Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu. Imbrišević je za Koprivnicu bio vezan, prije svega, na taj način što je na obroncima Bilogore imao svoj vinograd.
