U Galeriji Koprivnica u petak, 14. ožujka s početkom u 19 sati bit će otvorena izložba pod nazivom ”Rudolf Krušnjak (1883-1974)”, studijska retrospektivna izložba o životu i radu prvog akademski obrazovanog slikara Koprivnice u 20. stoljeću, uz stručno izlaganje autorice i kustosice izložbe Draženke Jalšić Ernečić.
Rudolf Krušnjak (1883. – 1974.) pripada krugu hrvatskih slikara koji su diplomirali slikarstvo na Kraljevskoj bavarskoj akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu u prvim godinama 20. stoljeća. Dugi život i malobrojne slike osigurala su mu status najveće zagonetke koprivničkog slikarstva i povijesti umjetnosti u 20. stoljeću.
Višegodišnja arhivska istraživanja i potraga za radovima u privatnom vlasništvu na širem području Hrvatske (Koprivnica, Zagreba, Duga Resa, Petrinja, Novi Vinodolski…) pa sve do Beograda i Banata (Vršac, Zrenjanin i selo Jaša Tomića) pretvorio se u detektivsko traganje za slagalicom života čije je djeliće sudbina razbacala putovima i mjestima kojima je kročio Rudolf Krušnjak, a koje je iznova trebalo otkrivati te postupno i strpljivo
povezivati u cjelinu.
Ono malo preostalih i pronađenih slika govore o Krušnjaku kao slikaru kojem je intonacija intimnog i bliskog bila posebno važna, a iskustvo dosadašnjih istraživanja određuju ga kao slikara koji ne pripada ni jednom od različitih umjetničkih smjerova u kojima se razvijala hrvatska umjetnost 20. stoljeća.
U svom nevelikom opusu Krušnjak ostaje dosljedan i vjeran sebi i svojim münchenskim uzorima koje samozatajno i tiho njeguje na rubu provincije, izvan svih likovnih scena i događanja. Krušnjakov opus po svom stilu, načinu i dosezima pripada kontekstu domaće koprivničke sredine, a kao prvi akademski obrazovani slikar Koprivnice Rudolf Krušnjak ima svoje jasno i čvrsto utemeljeno mjesto u povijesti umjetnosti.
Izložba profesora Rudolfa Krušnjaka u Galeriji Koprivnica, predstavit će samozatajnog, tihog i dugovječnog slikara krajolika, građanskih portreta, mrtvih priroda i cvijeća slikanih u maniri kasnog impresionizma, tradicionalizma i konvencionalnih slikarskih rješenja naglašene suptilne građanske poetike jednog zaboravljenog münchenskog đaka koji je na prvo mjesto stavljao likovne i kolorističke vrijednosti, a umjetničke uzore,
stilsku poetiku i oslonac nalazio u modernom francuskom slikarstvu svog vremena.
